Sweet-Vicious: Slatko-opaka osveta silovateljima

Sweet-Vicious MTV-jeva je serija redateljice Jennifer Kaytin Robinson premijerno prikazana u studenom 2016. godine.  Radnja se vrti oko studentica Jules i Ophelije koje se udružuju u osvetničkom pohodu na silovatelje na jednom američkom kampusu. Serija je napravljena u duhovitom i simpatičnom stilu podsjećajući na MTV-jevu seriju Awkward, ali istovremeno se ozbiljno hvata u koštac sa kulturom silovanja te sadrži potresne scene seksualnog napada, fizičkog nasilja, mračnih momenta posttraumatskog stresa i depresije.

Protagonistkinje su kompleksno karakterno razrađene, nisu prikazane kao 'apsolutne' žrtve, niti kao da su apsolutno u pravu, štoviše, u ranijim epizodama prve sezone zbog krivih informacija napadnu nevinog studenta. Nasilje protagonistkinja prema silovateljima prikazano je, prema riječima redateljice, kao svojevrsni wish-fulfillment za istjerivanje pravde u svijetlu izostanka institucionalne pravne pomoći fakulteta i policije te okrivljavanje žrtve od strane šire javnosti.

Hidden Figures: NASA-ine neopjevane crne heroine

Hidden Figures (Skrivene figure) šarmantna je biografska drama o afroameričkim matematičarkama koje su NASA-i omogućile pobjedu u hladnoratovskoj svemirskoj utrci. Bez mnogo suptilnosti i suzdržavanja, film razotkriva institucionalizirani rasizam i seksizam segregirane Amerike 1960-ih godina, istovremeno ne popuštajući s inspirativnim optimizmom kakvog očekujemo od vedrog povijesnog blockbustera.

Možda je najugodnije iznenađenje da Hidden Figures uistinu jest blockbuster – film je otvorio prvi vikend sa zaradom od preko 22 milijuna dolara, skidajući s trona i konkurentski Star Wars film, Rogue One, a u narednim tjednima postao je i najgledaniji ovogodišnji za Oscara nominirani film u trima kategorijama. Unatoč pesimističnim prognozama interesa publike (Cinestar Hrvatska nije ni otkupio prava na film!) pokazalo se da uistinu postoji generalni interes za priču o briljantnim matematičarkama i inžinjerkama koje su radile iza scene ne bi li poslale ljude u svemir i tako pomaknule „posljednju granicu“ za cijelo čovječanstvo.

Umjetne guzice koje ukazuju na seksualno uznemiravanje u javnom prostoru

Pokušajte se sjetiti posljednjeg puta kada ste se osjećali_e potpuno ranjivo u javnom prostoru. Ako ste žena, to vam ne bi trebao biti problem. Možda je to zadnji put kad ste se po noći same vraćale kući, kad vam je netko nešto dobacio na ulici, dodirivao vas bez vašeg pristanka ili se trljao o vas u javnom prijevozu.

Umjetnica iz San Francisca, Allison Bouganim, odlučila se suočiti s javim prostorom koji nam u tom kontekstu može stvoriti nelagodu, a započela je s – guzicama.

Petogodišnjakinja koja dokazuje da nikada nismo premladi za feminizam

Potreban vam je nov, osvježavajuć pogled na važnost feminističke borbe? Nema problema! Petogodišnja Eva sudjelovala je u projektu Channela 4 u sklopu kojeg je napravljena serija videa pod nazivom 'Tajni život četverogodišnjih, petogodišnjih i šestogodišnjih dječaka i djevojčica'.

U videu u kojem Eva svog prijatelja Judea uči karate imamo priliku vidjeti kako na važnost ženskih glasova gleda samosvjesna, osnažena djevojčica koja smatra da su djevojčice i dječaci potpuno jednaki i ravnopravni.

''Gospođo Clark, zapamtite gdje vam je mjesto''

Dvadeset godina prekasno, serija American Crime Story u prvoj sezoni pod naslovom ''The People vs. O.J. Simpson'' vješto guli sloj po sloj društveno upisanih značenja u već kultni povijesni trenutak uspijevši ga još jednom predstaviti relevantim, ali ovaj put s reflektorima uperenim u neočekivanom smjeru.

Iako se ne radi o sasvim novoj seriji s obzirom na to da je prva epizoda premijerno prikazana u ovo vrijeme prošle godine, nedavni uspjeh na dodjeli Zlatnih globusa odličan je povod da još jednom otvorimo temu. Na dodjeli Zlatnih globusa u siječnju ove godine, od ukupno pet nominacija, The People v. O.J. Simpson: American Crime Story kući je ponijela dvije nagrade - Zlatni globus za najbolju mini TV seriju ili TV film te za najbolju glumicu u TV seriji ili TV filmu.

Miranda July podijelila arhivu iz svoje kolekcije feminističkih filmova

Frustrirana mizoginijom u mainstream i indie filmovima te hollywoodskom nezainteresiranošću za živote žena, Miranda July je 1995. godine odlučila pokrenuti projekt naziva Big Miss Moviola, koji je kasnije preimenovan u Joanie 4 Jackie. Riječ je o kolekciji feminističkih videa i filmova koji je ohrabrio mnoge filmašice, ali i amaterke da se okušaju u kreiranju vlastitih video sadržaja.

Projekt performativne umjetnice, spisateljice i redateljice Mirande July inspiriran je Riot Grrrl pokretom koji je u to vrijeme počeo bjesnjeti portlandskom scenom. U želji da stvori dijalog između djevojaka i žena, July je izdala pamflet kojim je pozvala sve umjetnice i amaterke koje se bave filmskim stvaralaštvom da joj pošalju svoje video uratke.

Ubojstvo, napisala je, mizoginija, izbrisala je

Možda najgori, ali nažalost najrašireniji opis Jessice Fletcher, fiktivnog lika serije Ubojstvo, napisala je iz 80-ih godina, koju glumi Emmyjima nagrađivana Angela Lansbury, sigurno je opis koji protagonistkinju umanjuje opisujući ju kao slatku, dragu i lukavu bakicu. Takvom izjavom u javnosti se šire uvriježene predrasudame i dokida se subverzivnost lika. Svojim intelektom, nepokornim stavom, feminističkim principima života i nadilaženjem stereotipa o starijim ženama, Jessica Fletcher pokazuje da je iznimna sila s kojom se teško obračunavaju i ‘veliki dečki’ na pozicijama moći.

Živeći u Cabot Caveu, ruralnom mjestu u američkom Maineu, bez djece i nasljedništva kao udovica i umirovljena nastavnica engleskog jezika koja vrijeme provodi pišući krimić, Fletcher će teško pridobiti osvješteniju feminističku publiku osamdesetih godina. No, u upravo u ovakvom klišejiziranom postavu radnje leži ključ uspjeha i popularnosti serije.

Zašto i dalje trebamo 'Načine gledanja' Johna Bergera

“Žena je uvijek u pratnji, osim kad je sasvim sama, a možda čak i tada, u pratnji slike o sebi. Dok hoda po sobi ili plače zbog smrti oca ne može pobjeći zamišljanju same sebe kako hoda ili plače. Od ranog djetinjstva naučena je i uvjeravana da se kontinuirano analizira. Mora analizirati sve što jest i sve što čini, jer je mišljenje koje drugi imaju o njoj, a osobito mišljenje koje imaju muškarci, od krucijalne važnosti za ono što se uobičajeno smatra uspjehom njezina života.“

Likovni kritičar i autor John Berger umro je u Parizu 2. siječnja 2017. godine u 90. godini, a ove je riječi izgovorio u drugoj epizodi BBC-jeve serije Ways of Seeing (Načini gledanja), serije čije su tema – od uloge kritičara do načina prikazivanja žena u umjetnosti i funkcioniranju oglašavanja – i danas vrlo relevantne.

Whump Fiction: fetišizacija muškog mučeništva

'Whump' je osim onomatopejskog zvuka primanja udarca i naziv  problematičnog  trenda u fikciji koji prikazuje teško fizičko i/ili emotivno zlostavljanje tipično maskulinog lika s namjerom da se čitatelju/gledatelju/ici pruži uzbuđenje na granici s erotikom. Whump uvijek upada u kalup nasilja superponiranog na seksualizirani prikaz muškog tijela, a najčešće je uključena stoička, herojska patnja i osjećaj empatije s likom, unatoč tome što konzument whump fikcije uživa vidjeti tog lika mučenog.

Whump je nešto što ste vidjeli više puta nego što ste svjesni. Njegova sveprisutnost u pop-kulturi dobro je vidljiva u projektu dviju blogerica, prezentiranom na jednoj stripovskoj konvenciji, a u kojem je kompilirano 60-ak TV prikaza whumpa. Isječke su posložile od najblažeg do najtežeg nasilja te postavile pitanje: 'Gdje podvlačite crtu?' Odnosno; koliko dugo možete gledati ovaj video dok vam ne prestane biti seksi?