''Gospođo Clark, zapamtite gdje vam je mjesto''

Dvadeset godina prekasno, serija American Crime Story u prvoj sezoni pod naslovom ''The People vs. O.J. Simpson'' vješto guli sloj po sloj društveno upisanih značenja u već kultni povijesni trenutak uspijevši ga još jednom predstaviti relevantim, ali ovaj put s reflektorima uperenim u neočekivanom smjeru.

Iako se ne radi o sasvim novoj seriji s obzirom na to da je prva epizoda premijerno prikazana u ovo vrijeme prošle godine, nedavni uspjeh na dodjeli Zlatnih globusa odličan je povod da još jednom otvorimo temu. Na dodjeli Zlatnih globusa u siječnju ove godine, od ukupno pet nominacija, The People v. O.J. Simpson: American Crime Story kući je ponijela dvije nagrade - Zlatni globus za najbolju mini TV seriju ili TV film te za najbolju glumicu u TV seriji ili TV filmu.

Miranda July podijelila arhivu iz svoje kolekcije feminističkih filmova

Frustrirana mizoginijom u mainstream i indie filmovima te hollywoodskom nezainteresiranošću za živote žena, Miranda July je 1995. godine odlučila pokrenuti projekt naziva Big Miss Moviola, koji je kasnije preimenovan u Joanie 4 Jackie. Riječ je o kolekciji feminističkih videa i filmova koji je ohrabrio mnoge filmašice, ali i amaterke da se okušaju u kreiranju vlastitih video sadržaja.

Projekt performativne umjetnice, spisateljice i redateljice Mirande July inspiriran je Riot Grrrl pokretom koji je u to vrijeme počeo bjesnjeti portlandskom scenom. U želji da stvori dijalog između djevojaka i žena, July je izdala pamflet kojim je pozvala sve umjetnice i amaterke koje se bave filmskim stvaralaštvom da joj pošalju svoje video uratke.

Ubojstvo, napisala je, mizoginija, izbrisala je

Možda najgori, ali nažalost najrašireniji opis Jessice Fletcher, fiktivnog lika serije Ubojstvo, napisala je iz 80-ih godina, koju glumi Emmyjima nagrađivana Angela Lansbury, sigurno je opis koji protagonistkinju umanjuje opisujući ju kao slatku, dragu i lukavu bakicu. Takvom izjavom u javnosti se šire uvriježene predrasudame i dokida se subverzivnost lika. Svojim intelektom, nepokornim stavom, feminističkim principima života i nadilaženjem stereotipa o starijim ženama, Jessica Fletcher pokazuje da je iznimna sila s kojom se teško obračunavaju i ‘veliki dečki’ na pozicijama moći.

Živeći u Cabot Caveu, ruralnom mjestu u američkom Maineu, bez djece i nasljedništva kao udovica i umirovljena nastavnica engleskog jezika koja vrijeme provodi pišući krimić, Fletcher će teško pridobiti osvješteniju feminističku publiku osamdesetih godina. No, u upravo u ovakvom klišejiziranom postavu radnje leži ključ uspjeha i popularnosti serije.

Zašto i dalje trebamo 'Načine gledanja' Johna Bergera

“Žena je uvijek u pratnji, osim kad je sasvim sama, a možda čak i tada, u pratnji slike o sebi. Dok hoda po sobi ili plače zbog smrti oca ne može pobjeći zamišljanju same sebe kako hoda ili plače. Od ranog djetinjstva naučena je i uvjeravana da se kontinuirano analizira. Mora analizirati sve što jest i sve što čini, jer je mišljenje koje drugi imaju o njoj, a osobito mišljenje koje imaju muškarci, od krucijalne važnosti za ono što se uobičajeno smatra uspjehom njezina života.“

Likovni kritičar i autor John Berger umro je u Parizu 2. siječnja 2017. godine u 90. godini, a ove je riječi izgovorio u drugoj epizodi BBC-jeve serije Ways of Seeing (Načini gledanja), serije čije su tema – od uloge kritičara do načina prikazivanja žena u umjetnosti i funkcioniranju oglašavanja – i danas vrlo relevantne.

Whump Fiction: fetišizacija muškog mučeništva

'Whump' je osim onomatopejskog zvuka primanja udarca i naziv  problematičnog  trenda u fikciji koji prikazuje teško fizičko i/ili emotivno zlostavljanje tipično maskulinog lika s namjerom da se čitatelju/gledatelju/ici pruži uzbuđenje na granici s erotikom. Whump uvijek upada u kalup nasilja superponiranog na seksualizirani prikaz muškog tijela, a najčešće je uključena stoička, herojska patnja i osjećaj empatije s likom, unatoč tome što konzument whump fikcije uživa vidjeti tog lika mučenog.

Whump je nešto što ste vidjeli više puta nego što ste svjesni. Njegova sveprisutnost u pop-kulturi dobro je vidljiva u projektu dviju blogerica, prezentiranom na jednoj stripovskoj konvenciji, a u kojem je kompilirano 60-ak TV prikaza whumpa. Isječke su posložile od najblažeg do najtežeg nasilja te postavile pitanje: 'Gdje podvlačite crtu?' Odnosno; koliko dugo možete gledati ovaj video dok vam ne prestane biti seksi?

10 žena koje opravdano zaslužuju ulazak u Rock and Roll Kuću slavnih

Prethodnog je mjeseca objavljena lista nominiranih za upis u Rock and Roll Kuću slavnih (RRHF) 2017. godine. Ako do sada niste pratilie njihove objave, ne morate se brinuti, jer lista gotovo svake godine izgleda jednako i ni po čemu vas ne može iznenaditi.

Ne samo zato što su izvođači na listi najveća imena američke glazbe (doduše o tome bi se dalo raspravljati s obzirom na to da se na listi ove godine našao i treš bend Journey), već zbog činjenice da je predvidljivo usmjerena na muškarce u glazbenoj industriji.

Kinematografija i emancipacija – indijske junakinje vs. društvo

Prošle godine organizacija Make love not scars u svojoj je kampanji javnost pokušala osvijestiti o problemu dostupnosti kiseline i posljedicama koje napad kiselinom ima na žrtve, većinom djevojčice i žene. Tema je nadavno aktualizirana kada su mediji ponovo bili preplavljeni uznemirujućim vijestima iz Indije, ovoga puta riječ je o prodaji snimki silovanja, na kojima se jasno vide lica žrtava. Te snimke se vjerojatno mogu kupiti na istim kioscima, gdje se prodaje i kiselina, a sve s plemenitom pobudom „da se žene nauči gdje im je mjesto“.

Upravo tu užasnu frazu indijska kinematografija posljednjih godina podosta dobro redefinira. U izabranim filmovima, koje ću ukratko predstaviti i analizirati, glavne protagonistice su žene, a srž svakog od četiri filma problematiziranje je odnosa društva prema ženama i načina na koji se žene istom suprotstavljaju.