Zašto i dalje trebamo 'Načine gledanja' Johna Bergera

“Žena je uvijek u pratnji, osim kad je sasvim sama, a možda čak i tada, u pratnji slike o sebi. Dok hoda po sobi ili plače zbog smrti oca ne može pobjeći zamišljanju same sebe kako hoda ili plače. Od ranog djetinjstva naučena je i uvjeravana da se kontinuirano analizira. Mora analizirati sve što jest i sve što čini, jer je mišljenje koje drugi imaju o njoj, a osobito mišljenje koje imaju muškarci, od krucijalne važnosti za ono što se uobičajeno smatra uspjehom njezina života.“

Likovni kritičar i autor John Berger umro je u Parizu 2. siječnja 2017. godine u 90. godini, a ove je riječi izgovorio u drugoj epizodi BBC-jeve serije Ways of Seeing (Načini gledanja), serije čije su tema – od uloge kritičara do načina prikazivanja žena u umjetnosti i funkcioniranju oglašavanja – i danas vrlo relevantne.

Whump Fiction: fetišizacija muškog mučeništva

'Whump' je osim onomatopejskog zvuka primanja udarca i naziv  problematičnog  trenda u fikciji koji prikazuje teško fizičko i/ili emotivno zlostavljanje tipično maskulinog lika s namjerom da se čitatelju/gledatelju/ici pruži uzbuđenje na granici s erotikom. Whump uvijek upada u kalup nasilja superponiranog na seksualizirani prikaz muškog tijela, a najčešće je uključena stoička, herojska patnja i osjećaj empatije s likom, unatoč tome što konzument whump fikcije uživa vidjeti tog lika mučenog.

Whump je nešto što ste vidjeli više puta nego što ste svjesni. Njegova sveprisutnost u pop-kulturi dobro je vidljiva u projektu dviju blogerica, prezentiranom na jednoj stripovskoj konvenciji, a u kojem je kompilirano 60-ak TV prikaza whumpa. Isječke su posložile od najblažeg do najtežeg nasilja te postavile pitanje: 'Gdje podvlačite crtu?' Odnosno; koliko dugo možete gledati ovaj video dok vam ne prestane biti seksi?

10 žena koje opravdano zaslužuju ulazak u Rock and Roll Kuću slavnih

Prethodnog je mjeseca objavljena lista nominiranih za upis u Rock and Roll Kuću slavnih (RRHF) 2017. godine. Ako do sada niste pratilie njihove objave, ne morate se brinuti, jer lista gotovo svake godine izgleda jednako i ni po čemu vas ne može iznenaditi.

Ne samo zato što su izvođači na listi najveća imena američke glazbe (doduše o tome bi se dalo raspravljati s obzirom na to da se na listi ove godine našao i treš bend Journey), već zbog činjenice da je predvidljivo usmjerena na muškarce u glazbenoj industriji.

Kinematografija i emancipacija – indijske junakinje vs. društvo

Prošle godine organizacija Make love not scars u svojoj je kampanji javnost pokušala osvijestiti o problemu dostupnosti kiseline i posljedicama koje napad kiselinom ima na žrtve, većinom djevojčice i žene. Tema je nadavno aktualizirana kada su mediji ponovo bili preplavljeni uznemirujućim vijestima iz Indije, ovoga puta riječ je o prodaji snimki silovanja, na kojima se jasno vide lica žrtava. Te snimke se vjerojatno mogu kupiti na istim kioscima, gdje se prodaje i kiselina, a sve s plemenitom pobudom „da se žene nauči gdje im je mjesto“.

Upravo tu užasnu frazu indijska kinematografija posljednjih godina podosta dobro redefinira. U izabranim filmovima, koje ću ukratko predstaviti i analizirati, glavne protagonistice su žene, a srž svakog od četiri filma problematiziranje je odnosa društva prema ženama i načina na koji se žene istom suprotstavljaju.

Dva svijeta – kleš i srastanje liberalnog i tradicionalnog u žena

„Nadam se da mi u budućnosti nećeš servirati samo krumpir i jaja“ je, uz vrlo veliku dozu sarkazma, prvoklasna seksistička izjava koja se svim ženama, ne samo našim protagonistkinjama, servira na stol u različitim pakiranjima, a palestinska redateljica filma Bar Bahar / In Between Maysaloun Hamoud odlučila nam je za večeru na projekciji svog filma na Zagreb Film Festivalu tostirati sve takve istovjetne izjave koje je pokupila od muškaraca iz svoje neposredne okoline pritom nam predstavljajući kao glavno jelo tri heroine koje su nam ubrzo preko platna postale najboljim prijateljicama.

O odličnosti produkcije i redateljske ruke govore i anegdote s kojima se sigurno velik dio publike tijekom projekcije mogao poistovjetiti. Tijekom scene u kojoj su se naše heroine odlučile suočiti sa silovateljem svoje prijateljice i religioznim lihvarom natjeravši ga u škripac, ujedinjene žene u publici počele su dobacivati komentare: I, što ćeš sad?Sad ti više nije smiješno?Jedva čekam da se jadnik sad pokuša izvući, tipično!, što je savršeno reprezentiralo sinergiju cijele publike u izražavanju solidarnosti prema ženama koje su primorano bile u takvoj situaciji.

Kratki film nedjeljom - Muscles

Ovotjedno večernje izdanje Kratkog filma nedjeljom priča je o tinejdžerki Millie koja silno želi postati bodybuilderica i njezinom mlađem bratu Richardu koji kroz sestrinu opsesiju preispituje vlastiti maskulinitet.