Projekt X-ile donosi portrete Irkinja koje su napravile pobačaj

Četiri umjetnice iz Dublina - Julie Morrisy, Paula Cullen, Ruth Morrisy i Laura Lovejoy – pokrenule su fotografski projekt X-ile u veljači 2015. godine s ciljem destigmatizacije pobačaja, prikazujući žene koje su zbog zabrane pobačaja u Irskoj i Sjevernoj Irskoj bile prisiljene putovati u inozemstvo kako bi prekinule trudnoću.

"Želimo prikazati stvarne osobe koje su takoreći bile izgnane iz zemlje zbog restriktivnih i opresivnih zakona o pobačaju. Naša galerija pokazuje da su one koje se odluče otputovati da bi obavile taj zahvat odgovorne, obične pojedinke i članice naših zajednica," objašnjavaju autorice projekta.

Dragana Jurišić: Nepripadanje nijednoj naciji donosi veliku slobodu

Fotografkinja Dragana Jurišić, koja već godinama živi i radi u Irskoj a porijeklom je iz Slavonskog Broda, u sklopu ovogodišnjeg festivala Organ Vida predstavila je svoj projekt YU: Izgubljena zemlja u kojem, inspirirana slavnim putopisom Rebecce West, putuje prostorima bivše države, pokušavajući uspostaviti kontakt sa svojom izgubljenom domovinom – što je, kako sama uviđa, puno teže nego što je očekivala.

DENDROTAKTILIA – svako stablo je jednako važno

U subotu, 2. rujna, u ruševnoj koprivničkoj sinagogi udruga Pod galgama predstavila je umjetnički projekt pod nazivom DENDROTAKTILIA. Radi se o audio-vizualnoj, site specific instalaciji koja se sastoji od deset portreta stabala fotografa Bojana Koštića i video rada koji se bavi dendroflorom podravskog kraja za koji je Koštić snimio video, a Ivan Grobenski napisao glazbu.

Ovaj projekt proizašao je iz prethodne dvije Koštićeve serije fotografija koje su se, isto tako, bavile portretima stabala. Ideja za portrete stabala proizašla  je iz poslovice „Od šume se ne vidi stablo“ koju je umjetnik odlučio shvatiti doslovno i početi portretirati stabla kao što bi fotografirao ljude.

Fotografski projekt propituje jesu li u Indiji krave zaštićenije od žena

Indijski umjetnik Sujatro Ghosh za sebe otvoreno govori da je feminist, a ove je godine odlučio pokrenuti fotografski projekt koji preispituje dvostruke standarde s kojima se žene susreću u indijskom društvu.

U Indiji je seksualno nasilje nad ženama postalo vrlo istaknut problem. U proteklih nekoliko godina tamo se dogodio niz brutalnih slučajeva silovanja, uključujući i grupno silovanje i ubojstvo studentice medicine koje je 2012. uzburkalo indijsku javnost.

Fotografije koje su stvorile feminističku avangardu

Povodom izložbe Feministička avangarda 1970-ih koja se održava od 7. listopada 2016. do 15. siječnja 2017. godine u londonskoj The Photographers’ Gallery, novinarka AnOther Maga Emily Gosling izdvojila je pet fotografija koje su obilježile početak feminističke fotografske avangarde. Sam termin 'feministička avangarda' smislila je Gabriele Schor, kustosica izložbe.

Gosling je postavila vrlo zanimljivo pitanje simbolike određenih društvenih pokreta. Hipiji koji su se zalagali za nuklearno razoružavanje imali su grubo nacrtan simbol mira, dok je pak žuti smajlić povezan s rave kulturom i njezinim nestašlukom. Iako je feminizam u starim danima bio asociran sa zloglasnim spaljivanjem grudnjaka, suvremeni feminizam hashtag generacije zasigurno ima nove vizuale i simbole koji ga utjelovljuju, te je samo pitanje vremena kada će oni biti pronađeni.

'Sjećam se tvoga lica' - Snapshot trenutka u vremenu

Nakon što je par puta odgođen zbog kiše, dokumentarni film Nan Goldin – I Remember Your Face (2014.), u subotu je navečer ipak uspio dobiti svoju projekciju u sklopu ovogodišnjeg izdanja međunarodnog festivala fotografije Organ vida. Na već podosta hladnim jesenskim temperaturama u zagrebačkom je Art Parku prikazan ovaj topao i intiman pogled na život jedne od najutjecajnijih fotografkinja 20. stoljeća, nastao pod redateljskom palicom njemačke dokumentaristice i filmske šminkerice Sabine Lidl.

Sama je redateljica u jednom intervjuu nastanak filma opisala kao potpuno slučajan. Njegova je producentica Irene Holer u biti već dvije godine radila na drugome dokumentarcu o Nan, čiji redatelj, međutim, nije uspio uspostaviti odnos s fotografkinjom, zbog čega je Irene zamolila Sabine da jedan dan provede s Nan u Beču i snima ju svojom kamerom. Nakon što su osjetile trenutačnu povezanost, Nan je zamolila Sabine da o njoj snimi cijeli film, rezultat čega je ovaj šezdesetominutni dokumentarac koji fotografkinju prati u njezinom domu u Parizu, u posjeti prijateljima/cama u Berlinu i na pripremama jedne izložbe u Torinu.

Subscribe to this RSS feed