Obračun kod Kimiko korala

ilitiga osvrt na debi album Kimika domaćih prvaka indie elektro popa

Trebala je to bit obična recenzija s par simpatičnih „metafora za ponijet“. Jedna od onih koje iščitate u četiri do pet minuta jedući topli tost pred kompom, stisnete ili ne stisnete lajk i idete dalje.
I bila bi, da ja sa zadatkom osvrta na album „From Our Room To Yours“ nisam čekala bezobrazno dugo, dok se nije dogodio razgovor koji ću ispričati u sljedećim retcima.

U klupskoj gužvi jednog petka srela sam starog frenda s kojim puteve nisam ukrstila mjesecima. Nakon što smo se izgrlili istapšali, zapalili cigarete i protresli ona najosnovnija pitanja „jesi zdrav“, „kako je on/ona“, „šta ima na poslu“, razgovor je nekako došao na temu zajedničke ovisnosti – mjuze.

 

„Što ima, što slušaš ovih dana?“, pitao me derući mi se na uho jer ja galama u prostoru pomiješana s krhotinama glazbe bila nesnosna.

„Ma ono, zatekao si me sad, malo sam ovih dana zapustila nove stvari. Pukla sam malo na ove Wild Flag, skinula sam novu Charlotte Gainsbourg.. i tako..“, izvlačila sam se nespretno mu pokušavajući objasnit da sam posljednjih tjedana u nekoj još neshvatljivoj muzičkoj korizmi.

„A nešto domaće?“, nije odustajao stari drug, očito ne vjerujući u moje stanje.

„Pa ima toga..“, vrdala sam i neodređeno klimala glavom. On je već skoro razočaran krenuo tražiti novu temu, ali ja sam se odjednom sjetila nečeg što mi se jako jako svidjelo i tad sam mu na uho malo glasnije viknula: Kimiko!!

On se nasmijao i odskočio za korak, ipak sretan što sam izvukla nekog asa iz rukava.

„Kimiko?! Tko su oni, nešto mi je poznato“, rekao je i pretvorio u Uho, ja sam taman uhvatila zrak i u tom trenutku mi se o rame očeše jedna poznanica i kaže: „Čula sam da spominješ Kimiko. Što s njima?“.

„Pa zanimljivi su mi, totalno eterični i topli, i…“, nisam stigla dalje jer me spomenuta, prilično naslušana i bistra, inače nenametljiva djevojka odjednom prekinula protupitanjem. „Gle, nemoj se ljutit, ali oni su meni totalno opterećeni tom produkcijom, što ne?“

„Jesu, naravski, što nisi znala da su svoju mjuzu baš zato nazvali „opterećeni pop“?“, vratim joj ja lopticu i okrenem se ponovno prema frendu.

„Okej, ali meni je to onak', previše vidljivo“, kaže ona i ne čekajući da nešto kažem, nastavi.

„Ne znam, zvuče potpuno isto k'o Notwist, Lali Puna i svi ti njihovi uzori“, odapne ona novu strelicu u temu.

„Zvuče u tom fazonu, pa u čemu je tu problem, važno da ne kradu, nećeš valjda reć da kopiraju, jebi ga?“, već se ja tu žestim, dok frend napeto sluša naš razgovor.

„Ma cool, nisam rekla da kradu, samo sam primijetila da se naslanjaju na to.“, počne se ona branit.

„Lijepo je da si primijetila, ali Kimiko fakat rade svoju mjuzu. To je indie elektro pop, ali bože moj, postoje bendovi koji su im bliski. Meni je novi Kimiko čak bolji od Notwista, samo što to još ne znaju u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Švedskoj.., šiljila sam dalje svoje protuargumente.

Mala je izgubila želju da se dalje raspravlja o slučaju i otperjala negdje svojim putem, a frend me gledao i smješkao se.

„Muzička korizma, ma da, mo'š mislit. I da znaš pošalji mi link za taj Kimiko, sad to hoću čut, pa kud puklo“.

„Nemaš frke stari. Čim dodjem doma, bacim ti na mejl.“.

Tako je završio moj prvi i, nadam se, posljednji fight oko Kimika. Jer, jebi ga, mislim da je nakon svih godina malo infantilno natezat se oko mjuze i umjetnosti uopće.. Estetika, poetika, manira, sve je to subjektivna stvar i ne želim više provesti ni minute u onim neverending natezaljkama pro i contra. Iskustvo me uči da nakon toga nismo nimalo pametniji, samo smo istresli jedan pred drugog, svoju svetu zalihu ega.. I osjećamo umor, olovni zamor jezika i misli.

Zato sam gore spomenute večeri došla kući, skuhala čaj, nakurila grijanje, upalila komp i otišla na Kimikov bandcamp poslušati pjesmu po pjesmu s albuma „From Our Room To Yours“.

Pa krenimo.

1. Penguin In A Golden Coat
Eteričan strumač (od milja instrumental, op.a.) koji nas na lijep način uvodi u ovaj atmosferičan svijet Kimikovih kućnih elektro čarolija.

2. Take A Bow
Dizalica iz apatije i anksiozne ukopanosti u mrak i depru u kojoj se Lorin i Zoranov vokal stapaju ko losos i listići alge u sushiju kojeg toliko vole. Ovo je Kimikova „Vrijeme je da se krene“. Slušati uvijek, i kad niste down..

3. Ten More Beats
Vježba disanja, onak' zapravo, točno po receptu. Kad te nitko ne voli, telefoni šute, nitko ne lajka ni jedan tvoj status na fejsu, googlu i gdjegod.. „Hold Your Breath For Ten More Seconds..“.

4. One Way Lane
Vječno gibanje naprijed, čitanje znakova, držanje pravca i upornost. Neodustajanje.

5. Golden Dress
Melankolični biser albuma. Slatko i bespomoćno utapanje jedno u drugome. Ljubavno sljepilo.

6. Berlin
Lora i Zoran slušaju pulsiranje Berlina i uživaju. Osjećaju se k'o doma. Da, oni tamo i jesu doma. Dabogda ovi u Morr Recordsu jednom preslušali njihov album kako spada..

7. AK 47
Dokaz da nije sve svjetlucavo i savršeno u Kimiko svemiru. Rat, srebrni meci, potezanje obarača, želja da se (metaforički naravno) isprazne šaržeri i razjebe mučna situacija i krene naprijed, čist i rasterećen.

8. Nothing To Me
Malo plesne elektronike, Kimiko beatovi konačno nas dižu s kauča ili vreće u koju smo utonuli, nakon prethodnih numera. Nijekanje ljubavi i prepuštanja Drugome, Lora i Zoran ovaj put očito efektno pričaju neku tuđu priču. Stvar ima sjajan koncertni potencijal.

9. Poison Lakes
Još jedna o svemogućoj Ljubavi, bez patetike, up tempo i gitare koje dižu i spuštaju onako kako i to emocije s nama vrlo često čine. Tu je i malo toksične povezanosti koja priču čini napetijom. Duboko sam uvjerena da ova pjesma traži spot.

10. Moscow
Zoran Pleško se na trenutak pretvorio u Gorana Bregovića, a rezultat je zanimljiva fuzija balkan udaraljki, elektra, dark Placebo gitara i orijentalnih lajni na sintu. Nakon druge minuta stvar odlazi u ljutu psihodeliju. Kimiko miksaju rakiju s LSD-jem. Opaako!

11. Mad Scientist
Evo jedne pjesme za Miroslava Radmana. Sputanost egzaktnim Svemirom i manjak emocionalne inteligencije. Produkcijski vrhunac albuma, pjesma prepuna za uho ljepljivih zvukova i detalja, s uvjerljivim Zoranovim vokalom.

Zadnja izmjena: 25-02-2014 @ 19:20