Juana Molina: Ljepota je danas shvaćena puno ležernije

Intervjuirati Juanu Molinu pokazalo mnogo težim zadatkom nego što se to isprva činilo. Ne zato što je ona nesimpatična, nerazgovorljiva ili okrutna prema novinarima, već zato što je ova genijalna glazbenica u svojoj osebujnoj karijeri dala desetke intervjua i odgovorila na sva pitanja koja bi jednoj znatiželjnoj novinarki na prvu pala na pamet.

U misiju sam krenula znajući da je Juana čekala dvadeset godina da započne glazbenu karijeru jer je oduvijek slutila da je upravo glazba ono čime se uistinu želi baviti i da je zato inzistirala da ona odmah zvuči savršeno; znala sam i da je s novim albumom čekala pet godina jer je bila zauzeta turnejom s Congotronicsima i da ga je snimila u svom studiju u Buenos Airesu koji je nekoć bio kuća njezine bake te da je cover slučajan rezultat jednog zaigranog popodneva s mnogo šarenog krep papira.

Da si nebi međusobno dosađivale, Juana i ja smo se dogovorile da ćemo razgovor usmjeriti ka onim malim bitnim stvarima koje se nekako često zagube između redaka.

  

Juana Molina u Močvari

O imenu tvog novog albuma, Wed 21, jako se puno pisalo. Rekla si da ono u stvari ne znači ništa. Kako to ništa određuje album?

Album sam isprva htjela nazvati Eras, međutim, to mi se učinilo prilično mlakim i melankoličnim; nekako ga nije dobro predstavljalo. Da budem iskrena, bila sam u velikoj žurbi; pritiskali su me sa svih strana, trebalo je odrediti cover, poslati ga na tisak ... a ja sam bila naumila da album izađe u 2013. Na kraju se, eto, zadržao ovaj slučajni, radni naslov koji mi se u biti jako sviđa.

Rad s glazbenim producentima opisala si kao proces stavljanja make-upa na vlastiti rad. Je li to razlog zbog kojeg si većinu svojih albuma sama producirala i zašto bi htjela surađivati baš s Nigelom Godrichem?

Jedini način na koji mogu surađivati s nekim jest da radimo zajedno od samog početka albuma. Nezamisliva mi je situacija u kojoj producent ima zadnju riječ, a uključi se u rad na albumu kada je on praktički u cijelosti dovršen. Nije da ne volim raditi s ljudima, ali smeta me kad mi se netko petlja u posao. A što se Nigela tiče, ne znam, s albumom Kid A sam jako zavoljela Radiohead. Iste sam godine izdala i svoj album Segundo. Valjda zato.

Po čemu je Segundo poseban?

On je na neki način odredio sve što sam radila kasnije. Mislim da se sve što planiram raditi u budućnosti zapravo da iščitati baš iz tog albuma. On me je najsnažnije odredio.

Spomenula si da ti um često sabotira kreativnost. Što si pod time mislila?

Ako je um uključen u kreativan proces, on neprestano prosuđuje i kontrolira sve što radimo. Znam da zvuči kao odvratan klišej, ali je istina! [smijeh] U španjolskom postoji ta divna riječ pensamiento koja ima nešto preciznije značenje i odnosi se čisto na mehanički proces mišljenja, bez neke unaprijed zamišljene ideje. Isključene su i prošlost i budućnost i sve se događa u tom jednom bezvremenskom trenutku. Na taj način nastojim pristupiti glazbi. Samokritika, naravno, dolazi tek kasnije. 

Mladim si glazbenicima i glazbenicama savjetovala da na svojim kompjuterima redovito prazne Recycle Bin. Zašto?

[smijeh] To se prvenstveno odnosilo na svu onu glazbu koju su napravili, a koja im se iz nekog razloga ne sviđa. I sama se često vežem za kojekakve gluposti. To treba u korijenu srezati! Valjda najgora stvar koju mogu zamisliti je neko posthumno izdanje glazbe koju sam oduvijek mrzila!

Često si u intervjuima spominjala da si jako sramežljiva. Ipak, dugo si vodila svoj komičarski show, Juana y sus hermanas.

Show se bazirao na oponašanju tipičnih argentinskih i južnoameričkih likova. Cilj nam nije bio oponašati osobe iz javnog i političkog života, s tim da su se možda u nekim skečevima mogli prepoznati [smijeh]. Iako smo i u showu ponekad zasvirali, kada nastupam sama, stvar je puno osobnija.

Posuđivala si glas Elastičnoj djevojci u argentinskoj verziji Izbavitelja. Sjećaš li se neke zanimljive replike i imaš li neku superjunakinju koja ti je posebno draga?

To je bilo zabavno iskustvo, mada se danas ne sjećam ni jedne replike. Superheroine su mi se uvijek sviđale, posebice Super Niña! I jako sam voljela westerne s Candice Bergen. Mislila sam da je jako kul dok je jahala sama među svim tim muškarcima. Predivna je!

U jednom si intervjuu rekla da su djevojke prije mogle biti ili lijepe ili ružne, ali da se koncept ljepote danas radikalno promijenio.

O svi uvijek spomenu taj nesretni intervju! Mislim da su me sasvim krivo shvatili. Sve što sam zapravo htjela reći jest da se koncept ljepote mijenja neprestano. I da,  promijenio se drastično u odnosu na moje djetinjstvo.  Doista, ako nisi bila klasična ljepotica, nije ti bilo pomoći. [smijeh] Danas mi se čini da je ljepota, nasreću, shvaćena puno ležernije.

Navodno si stara milijardu godina. Imaš li neki recept?

[smijeh] Zar sam stvarno to rekla? Zapravo me je uvijek smetala ta opsesija starošću. Nikad se mlade ljude ne pita koliko im je godina. Lani Del Rey kraj imena ne stoji zagrada s brojkama, ali čekajte da navrši 45. [smijeh] Imam dojam da se društvo boji starijih ljudi. Ali, to je razumljivo; i sama sam se nekad tako osjećala.

Zadnja izmjena: 07-06-2014 @ 11:46