Chinawoman: sloboda je prvi korak, ali i ona je postala brand

Chinawoman, civilnim imenom Michelle Gurevich tvrd je orah za novinare koji priželjkuju sugovornicu raspoloženu za duge vrckave odgovore. Uostalom, od kantautorice koja već godinama čvrsto u rukama drži svoju karijeru, ne očekuje se propagandni, pomirljivi ton kojim se pridobija naklonost šire publike.

S Chinawoman smo razgovarali o pjesmama na njezinom novom albumu „Let's part in style“, feminizmu, nomadskom životu indie glazbenice, a započeli smo upravo tamo gdje je započeo i prvi susret hrvatske publike s ovom osebujnom Kanađankom.

Sjećate li se svog prvog nastupa u Zagrebu, u ožujku 2011. godine? Kod nas je tjednima vladao hype oko tog koncerta, karte su bile rasprodane danima prije, pa je događaj prebačen u veći prostor. Tijekom koncerta zvuk je bio prilično 'klimav', a publika je žamorila. 'Kultura slušanja' može biti problem koji izvođaču i dijelu publike pokvari užitak u glazbi. Kako se nosite s takvim situacijama?

Mislim da je umjetnikova zadaća da zabavi publiku, a publika ima pravo i ne slušati. Dobar umjetnik trebao bi biti u stanju 'natjerati' publiku da sluša, a ne da vas prisili da budete mirni kao u školskoj učionici. Opraštam publici ako im je ugodnije razgovarati na koncertu i preuzimam odgovornost na sebe za to što su tako odlučili.  

Naš prvi koncert u Zagrebu bio je poseban zato što je doista bio jedan od prvih koncerata na toj turneji. Prvotno je planiran u prostoru u kojem može stati 200 posjetitelja, to se činilo kao primjeren broj u tom trenutku. Ali onda je zanimanje za nas poraslo i koncert je premješten u dvoranu s kapacitetom od 800 ljudi. Vidjela sam naslove tipa ''Kanadska senzacija!'' i ja pomislila „k vragu, čeka ih iznenađenje“. Na kraju, unatoč nespretnostima i tehničkim problemima, drago mi je da je taj nastup mnogima ostao u sjećanju kao posebno iskustvo. Vrlo često su ti nespretni prvi nastupi ljudima puno draži nego oni upeglaniji/rafiniraniji koji dođu kasnije.

Vaš treći album, naslova „Let's part in style“, izdan je u veljači ove godine. Rekli ste da je posvećen slavljenju kraja stvari i odnosa. U pjesmama se bavite uglavnom temama prekida, raspada i krhkosti partnerskih veza i prijateljstava. Koji osobni razlozi su vas odveli u tom smjeru?

Osobni razlozi izrijekom objašnjavaju da su osobni, zar ne?

Stih iz jedne od novih pjesama, naslova „Nothing To Talk About“ kaže: „We change, we stay the same“. Prije nekoliko godina preselili ste se iz Kanade u Europu, u Berlin. Otada, većinu godine provodite na putovanjima i turnejama, živite nomadskim životom indie glazbenice. Osjećate li radeći konstatne promjene u svom životu i karijeri da nešto zaista mijenjate, na bolje ili na gore?

Postoje prednosti života na farmi s desetoro djece, ali i prednosti bivanja umjetnicom i nomadkinjom. Ne možete uvijek imati sve odjednom, morate se nečega odreći. Zapravo, ne mogu reći da sam drugačija nego što sam bila ranije, dok sam živjela u Kanadi i bila posve anonimna. Mislim da bih bila ista osoba i da sam završila hraneći kokoši na farmi. Postoji mnogo puteva koji vode ispunjenju.

Vaš aktualni spot za single „A Woman Is Still A Woman“ nudi pogled na nekoliko slojeva feminilnosti. Koja je specifična poruka ove pjesme?

Ideja da ''dolina oslobođenja'' ponekad može biti jednako ograničavajuća kao i ''prvobitna pećina'', i da klan 'prosvijetljenih' može biti mnogo više osuđujući nego čopor seljačina.

U stihovima „Liberation was the first step/But that too becomes a brand /No matter where/ you pledge allegiance / You'll always be damned“ primjećujem očitu gorčinu. Kakvu je važnost oslobođenje žena i emancipacija imala u vašem životu i karijeri?

Rekla bih da je pjesma puno više crnohumorna i zaigrana nego išta drugo. Oslobođenje je za mene proces koji nikada ne završava, poput klatna koje se njiše predaleko u oba smjera prije nego postigne u ravnotežu. Stihovi koje citirate znače da je svaka definicija sebe beskorisna zato što prirodno vodi ka možda 999 iznimaka. Proces oslobođenja dodaje sive točke na ionako već sivi krajolik.

Pjesmu „A Woman Is Still A Woman“ možemo čitati i kao vašu kritiku neoliberalnog feminizma koji je u novom mileniju premrežio zapadni svijet. Jesam li u pravu, ili..? U tom su me smjeru odveli stihovi pjesme: „But with your new found freedom /There are some things not allowed“.

Vi ste ta koja piše za feministički portal, pa vjerojatno znate bolje.

Posljednjih godina s bendom ste mnogo nastupali u Istočnoj Europi, u Hrvatskoj, Srbiji, Rusiji, Poljskoj, Slovačkoj, Ukrajini. Možete li usporediti reakcije i recepciju publike u ovom dijelu svijeta s onima u zapadnim zemljama?

Generalni osjećaj je da zapadna publika malo rezerviranija, skloni su biti tiši i intelektualizirati koncertno iskustvo. Dok je na nekim koncertima u Istočnoj Europi publika mnogo češće raspoložena za pjevanje, galamu,ples i generalno ih više ponese trenutak. Ipak, pretpostavljam da određenim mega-zvijezdama iz publike doleti jednak broj gaćica na zapadu kao i na istoku.

Jeste li zadovoljni zaradama koje ostvarujete od svoje glazbe i merchandise-a?

Da, zadovoljna sam i zahvalna što mogu pristojno živjeti od svoje umjetnosti u vremenima kada mnogi umjetnici shvaćaju da im je takvo što nemoguće.

Nakon tri albuma i bogatog koncertnog iskustva mnogi su očekivali da ćete potpisati za neku od jakih nezavisnih izdavačkih kuća, no vi ste odlučili i dalje svoju karijeru u potpunosti zadržati u svojim rukama. Zašto?

Istina, javile su mi se neke veće kuće i neke dobre nezavisne kuće, ali na kraju sam odlučila raditi sve sama - za sada. To je kao kad imate malenu pekarnicu, ljudi vole to mjesto i čekaju u redu za vaša peciva. A onda odjednom tvrtka odluči proširiti posao, pronađe moderniji i veći prostor, napravi rebranding i tada najednom svi pričaju kako više nije kao nekada. Svjesna sam da na neki način možda ograničavam samu sebe, ali želim zadržati osobni moment koji je određivao moj projekt od samih početaka. I dalje kao izvođačica želim rasti i širiti svoju publiku, ali sam vrlo izbirljiva u tom procesu. 

Čime ste trenutno okupirani? Možete li nam potvrditi neke buduće nastupe u Hrvatskoj ili okolici?

Pripremam se za koncerte i turneju koju ćemo započeti u lipnju. Ne mogu vam još potvrditi detalje, no znam da ćemo svirati u Hrvatskoj do jeseni.

Zadnja izmjena: 27-05-2014 @ 09:53