Vodič kroz ekranizaciju riot grrrl scene

U ranim 90-tima, riot grrrl je simbolizirao srednji prst usmjeren ka tipičnom muškom pivoispijačkom buntovnom rocku. Riječ je o underground društvenom pokretu koji je izrastao iz fanzina u kojima su feminizam i punk-rock započeli svoju romansu. Djelomično je to bila reakcija na mačističke fore poput poganja, mansplaininga (tumačomačenja), mizogine glazbe, itd., a njezina je pojava bila jednako vitalna u daljnjem oblikovanju feminističkog djelovanja, kao i revolucionarna.

Mediji su je svakako opazili, pa su odjednom takvi bendovi bili okarakterizirani kao ‘vrckave nove vrste feministkinja u eri MTV-a’. Jednostavno rečeno, hajp koji je tada bio u središtu pozornosti promijenio je sve.

Danas imamo mnogo toga za naučiti od ove jedinstvene kulturalne eksplozije. Zahvaljujući istinitim predviđanjima popularnosti ovog pokreta, neke su se osobe naoružale kamerama i zabilježile ga u svoj njegovoj nejasnosti na VHS kazetama. Kako bi proslavio nadolazeću riot grrrl TV seriju autorice Carrie Brownstein, koja će prikazati ‘mlade djevojke, bend i zajednicu koja se uči ne biti prestrašena vlastitom glasnoćom’, Dazed Digital je sastavio praktičan vodič kroz ekranizaciju riot grrrl scene.

NOT BAD FOR A GIRL (1995.)

U koprodukciji Courtney Love i Kurta Cobaina, dokumentarac Lise Rose slavi glazbenice iz 90-ih koje su djelovale unutar grunge i riot grrrl scene. U filmu su istaknute Hole, Lunachicks, Babes in Toyland, Joan Jett, Calamity Jane, Bratmobile, kao i Bikini Kill. Kadrovi Lesley Rankine koja pjeva “fuck you asshole” popraćena grmljavinom bubnjeva zbilja je scena koji se ističe. Kao što je i ona u kojoj Sydney ‘Squid’ Silver objašnjava:

“Ne želiš da se na tebe gleda kao na seksualni objekt, ali voljela bih misliti da je moguće izaći pred publiku, pokazati svoje sise i istovremeno držati jebenu motornu pilu.”

DON’T NEED YOU – THE HERSTORY OF RIOT GRRRL (2006.)

Don’t Need You ulazi u trag porijeklu riot grrrl pokreta u Olympiji i Washington DC-u. Kathleen Hanna, Corin Tucker i ostalei progovaraju o ulozi feminizma u pokretu, dok se Ian MacKaye prisjeća kako su djevojke bile otjerane nasiljem na sceni kojom su dominirali muškarci. Madigan Shive iz Tattle Tale govori o tome kako su djevojke bile ostavljene po strani, gdje su držale jakne dečkima, zbog čega su ih čak nazivali i ‘vješalicama za kapute’. Prikazujući Bratmobile, Bikini Kill i Heavens to Betsy, ovaj film govori o kreativkama koje su same oblikovale svoj prostor. Kao što je istaknuto u jednom fanzinu:

“Mi djevojke oblikujemo ploče, knjige i magazine koji se obraćaju nama, u kojima se mi osjećamo uključenima i koje možemo razumjeti na svoje načine.”

ALL OVER ME (1997.)

“U svijetu koji od tebe očekuje da se uklopiš, ponekad je potrebno istaknuti se.” Aley Sichel redateljica je lezbijske ljubavne priče smještene u New Yorku. Eksplicitno, ovo nije film o riot grrrl pokretu, međutim on je ispisan cijelom njegovom dužinom. Sichel je originalno subvencionirana kako bi napravila film o riot grrrl sceni koji će “spojiti DIY etiku punk rocka s in-your-face feminizmom”. No kad je redateljičina sestra Sylvia uskočila kao filmska spisateljica film je skrenuo pozornost sa scene i usmjerio je na odnos između petnaestogodišnjakinja koje žive na suprotnim stranama parka u Hell’s Kitchenu (kvart na zapadnoj strani Manhattana). Tu se, naravno, nalazi soundtrack popunjen glazbenicama riot grrrl pokreta, bendovima poput Babes in Toyland, Sleater-Kinney, The Amps i Helium.

LOST GRRRLS: RIOT GRRRL IN LOS ANGELES (2015.)

Većina ljudi koja pomisli na riot grrrl, pomisli na pacifički sjeverozapad ili Washington. Ipak, valovi ovog pokreta došli su i do Los Angelesa. Kratak film redateljice Vege Darling  istražuje različite utjecaje feminističke punk kulture u LA-u, posebice bendove koji su osnovani u Long Beachu, Huntington Beachu i Orange Countyju, kao što su Red Aunts, Oiler, Fleabag, The Makeshift Conspiracy i Bonfire Madigan. Film također adresira pitanja reputacije rane inkarnacije riot grrrl pokreta koju su pokrenule mlađe pripadnice bijele srednje klase. Imamo priliku čuti glasove ljudi drugih rasa te aktivista/kinja za LGBT i životinjska prava, kojie nanovo preuzimaju scenu.

THE PUNK SINGER (2013.)

“Sve cure u prve redove! Dečki budite kul, bar jednom u svom životu,” uzviknula je Kathleen Hanna u svoj mikrofon. Hanna je glavna protagonistkinja dokumentarca koji prikazuje kako je predvodeći svoj bend, Bikini Kill, uzdrmala muški dominantnu punk scenu. U intervjuima s Adamom Horovitzem, Tavi Gevinson, Carrie Brownstein i Kim Gordon imamo priliku naučiti štošta, od toga kako su fanzini spojili feminizam i punk do toga kako je Hanna postala zaštitno lice riot grrrl pokreta, bez obzira na to svidjelo joj se to ili ne.

BABES IN TOYLAND (1995.)

Iako je ovaj dokumentarac iz 1995. prilično kratak, predstavlja savršenu vremensku kapsulu scene u srednjim 90-tima. U središtu pažnje je Babes in Toyland, ženski bend koji je, unatoč tome što se one same ne povezuju s njim, inspirirao riot grrrl pokret,. Brza i vatrena montaža videa s MTV-a povezuje snimke benda na pozornici s intervjuom u kojemu promoviraju svoj album Nemesisters. Vodeća pjevačica Kat Bjelland opisuje ga kao “zvuk koji su svi mutirani mozgovi ispustili u jedan veliki kotao s juhom.” Vrhunac filma svakako je njihov izobličeni cover pjesme We Are Family.

 

Zadnja izmjena: 05-02-2018 @ 22:22