Fotografije koje su stvorile feminističku avangardu

Povodom izložbe Feministička avangarda 1970-ih koja se održava od 7. listopada 2016. do 15. siječnja 2017. godine u londonskoj The Photographers’ Gallery, novinarka AnOther Maga Emily Gosling izdvojila je pet fotografija koje su obilježile početak feminističke fotografske avangarde. Sam termin 'feministička avangarda' smislila je Gabriele Schor, kustosica izložbe.

Gosling je postavila vrlo zanimljivo pitanje simbolike određenih društvenih pokreta. Hipiji koji su se zalagali za nuklearno razoružavanje imali su grubo nacrtan simbol mira, dok je pak žuti smajlić povezan s rave kulturom i njezinim nestašlukom. Iako je feminizam u starim danima bio asociran sa zloglasnim spaljivanjem grudnjaka, suvremeni feminizam hashtag generacije zasigurno ima nove vizuale i simbole koji ga utjelovljuju, te je samo pitanje vremena kada će oni biti pronađeni.

Potpuno ih je logično pokušati potražiti među radovima nastalim tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća od strane grupe radikalnih umjetnica koje su stvarale vlastite vizualne deklaracije bivanja ženom i feministkinjom.

Umjetnice su stvarale u razdoblju najžešćih prosvjeda i postanka novih oblika izražavanja, čija su glavna društvena pitanja bila jednakost, građanska prava i seksualna politika. Ne začuđuje da su umjetnička djela posvećena propagiranju tih pitanja bila provokativna, no ne smijemo zaboraviti da su također bila vizualno atraktivna i iznimno inteligentna.

1. HANNAH WILKE, S.O.S. STARIFICATION OBJECT SERIES, ONE OF 36 PLAYING CARDS FROM MASTICATION BOX, 1975

Wilke je svoju seriju 50 autoportreta nazvala ‘starification’, u isto vrijeme referencirajući glamurozni svijet zvijezda, ali i procese nanošenja ozljeda i stvaranja ožiljaka. Na svojim fotografijama autorica satirizira poze fotomodela, no pritom po sebi ima zalijepljene iskorištene žvakaće gume kao simbole nečistoće i rituala stvaranja ožiljaka. Apsurdna priroda njezinih rekvizita (na ovoj fotografiji kaubojski šešir i naočale), samo naglašavaju koliko je smiješna razina objektiviziranja ženskog tijela zvijezda dok žvakaće gume prikazuju ožiljke koje takva objektivizacija može stvoriti.

Tijekom svojih performansa Hannah bi zalijepila žvakaće gume na posjetitelje/ice, skinula svoju majicu, te uzela žvakaće gume natrag kako bi ih oblikovala u male vagine.

2. CINDY SHERMAN, UNTITLED (LUCY), 1975/2001

Cindy Sherman je u svijetu umjetnosti poznata kao kraljica kostimiranja i autoportreta, a na ovoj fotografiji utjelovila je protagonisticu serije I Love Lucy, Lucille Ball. Fotografija je dio serije Cindy Sherman Lucille Ball te je značajna zbog toga što je ona Cindyina prva filmska fotografija.

Kostimiranje i gluma fiktivnih likova oduvijek je bio njezin način izražavanja. U intervjuu za New York Times Cindy je rekla da je oblačenje u druge likove još tijekom fakulteta za nju bila određena vrsta terapije.

3. VALIE EXPORT, TAPP UND TASTKINO, 1968

Tapp und Tastkino ili Tap and Touch Cinema pokret je koji je započeo u 1960-ima, i proširio je pojam kinematografije u interaktivno iskustvo, a tako i u otvoreno feminističku sferu. Nakon navršene 28. godine Walltraud Hollinger promijenila je ime u VALIE EXPORT (da, tako se piše!), a sve kako bi se istaknula u muškom svijetu bečkih Akcionista, odnosno na sceni umjetničkog performansa. Uzevši prezime EXPORT izbjegla je falocentrične konotacije i umjesto toga poslala provokativnu poruku o popularnom brendu cigareta. Kao istup protiv moderne tehnologije i potrošačke kulture, u sklopu Tapp und Tastkina umjetnica je koristila svoje tijelo – na prsima je nosila maleno ‘kino’ i pripadnike/ce javnosti tražila da kroz male zavjese dotaknu njezino golo tijelo. Tako ih je prisilila da ju dožive kao živo tjelesno biće, a ne samo neki ženski lik na platnu.

4. MARY BETH EDELSON, SOME LIVING AMERICAN WOMEN ARTISTS / LAST SUPPER, 1972

Ovaj kolaž dio je Death of the Patriarchy serije i smatra se jednim od najvažnijih feminističkih umjetničkih dijela. Naglašavajući činjenicu da kultura i religija nemilosrdno brišu žene iz svojih narativa, Edelson je zalijepila glave umjetnica kao što su Nancy Graves i Georgia O’Keeffe na muške protagoniste Posljednje večere Leonarda da Vincija.

5. LYNN HERSHMAN LEESON, ROBERTA CONSTRUCTION CHART #1, 1975

Umjetnica je sebe često koristila kao platno na kojem je istraživala identitet i ideje u ženskim ulogama u društvu. U seriji Roberta Breitmore, koju je stvarala od 1974. do 1979., Lynn je preuzela ulogu stereotipične, 'savršene' američke žene. Lik Roberte nije stvorila samo noseći periku i šminku, već je stvorila cijeli jedan identitet koji je uključivao kreditne kartice, vozačku dozvolu, pa čak i pisma psihijatra. Ovo umjetničko djelo relevantno je i danas u svijetu u kojemu identiteti nisu samoevidentni već se digitalno konstruiraju, te su upravo ovakva preispitivanja stvarnosti i autentičnosti vlastite ličnosti potrebnija nego ikada.

The Photographers’ Gallery izložit će preko 150 djela iz bečke VERBUND kolekcije, a ukupno će predstaviti radove 48 međunarodnih umjetnica. Osim većih imena poput VALIE EXPORT, Cindy Sherman, Francesce Woodman i Marthe Rosler, izložba će predstaviti radove Katalin Ladik, Nil Yalter, Birgit Jürgenssen i Sanje IvekovićAnOther Mag...

 

Prevela i prilagodila: Vanessa Curman

Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala - operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt 'Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost'.

Zadnja izmjena: 15-11-2016 @ 11:15