Povijest spekuluma i njegova dizajna

Malo koja žena uživa u ginekološkom pregledu, čiji najgori dio zasigurno predstavlja spekulum, kljunolik i hladan instrument koji služi za podizanje i razdvajanje vaginalne stjenke, a čiju povijest obilježava, kao i druge medicinske povijesti, prilično sumnjiva etičnost.

Prvi zapisi o ovome pomagalu javili su se u Grčkoj u 2. stoljeću, dok arheološki nalazi sežu i stotinjak godina ranije. Ono što danas pod njime podrazumijevamo pripisuje se uglavnom Jamesu Marionu Simsu, pioniru američke ginekologije i još uvijek vrlo kontroverznoj ličnosti, koji je prve eksperimente isprobavao na ropkinjama u svojoj privatnoj bolnici, a smatra se da je na taj način izumio i vaginalni spekulum, čiji se izgled do današnjih dana jako malo promijenio. 

Sims je 1845. godine u Alabami otvorio privatnu bolnicu za žene, a među ropkinjama koje su mu dovođene na pregled, jedna od najčešćih bolesti bila je vezikovaginalna fistula, cjevčica nastala između vagine i mokraćnog mjehura koja uzrokuje brojne infekcije.

Za njezino je liječenje najpotrebniji bio dobar pogled na vaginalni kanal, ali u to su vrijeme doktori još uvijek bili upućeni da ne gledaju u spolne organe svojih pacijentica, a i sam je Sims, kako je to zabilježio u svojoj autobiografiji, mrzio pregledavati ženske genitalije. To ga ipak nije spriječilo da izumi instrument upravo u tu svrhu, prilikom toga koristeći ropkinje kao subjekte za testiranje, a upravo je na jednoj od njih prvi puta i isprobao svoju ideju, pregledavši ju sa savinutom žlicom za umake.

Iako mu je to kasnije omogućilo da operira fistule i zašiva rane, sumnje u etičnost njegovih postupaka pojavile su se već tada, dok debata o njegovoj medicinskoj ostavštini traje još i danas.

Žustrija polemika izrodila se, međutim, vezana uz njegovo novo medicinsko pomagalo, čija je važnost prepoznata u liječenju stidnice, vagine i grlića maternice, ali je istovremeno ipak smatrano problematičnim zbog straha kako će takva vrsta pregleda pretvoriti žene u prostitutke ili nimfomanke, ili kako će one medicinski pregled shvatiti kao seksualno iskustvo.

Usprkos tim strahovima, spekulum je ipak bio prihvaćen, a jedan od razloga za to je bio je i taj što su doktori pomoću njega mogli preuzeti kontrolu nad rađanjem djece, što je praksa koju su do 18. stoljeća obavljale samo babice.

 

U proteklih je 150 godina medicina uznapredovala, pa tako doktorima više nije nelagodno pregledavati ženske genitalije, ali je ideja da spekulum na neki način potkopava žensku delikatnost još uvijek opstala. Za vrijeme drugog vala feminizma, spekulum je tako postao simbolom rodnih uloga i moći, o čemu govori i knjiga Mary Daly Gyn/Ecology (1978.), opisujući kako su aktivistice 1970ih godina izjednačavale ginekologiju s genocidom i mučenjem, vidjevši ju kao utjelovljenje dominantno muškog društva koje žene stavlja u ranjive pozicije i donosi odluke o njihovim tijelima.

Iz tog se razloga Carol Downer sama pregledala uz pomoć plastičnog spekuluma, pozivajući druge žene da učine iste i protiveći se činjenici kako velik broj njih nikada niti nije vidio svoj cerviks. 

Njezine su akcije, zbog kojih je bila uhićena i optužena za medicinsko prakticiranje bez dozvole, pokazale kako spekulum u ženskim rukama predstavlja prijetnju ginekolozima, koji su dotad imali sva prava za korištenje tog instrumenta i dijagnosticiranje ženskih bolesti.

 

Thomas Graves je 1870. godine spekulumu dao konačni oblik koji je on zadržao do danas, a usprkos prijedlozima za neki alternativni izgled, koji proizlaze i iz činjenice da se velik broj žena boji tog pomagala, doktori smatraju kako je forma pačjeg kljuna ipak najpogodnija.

Većina varijacija na temu se pak vrti oko jedne drugačije zamisli, a ta je da se umjesto razdvajanja stjenka vagine koristi cjevčica veličine tampona koja bi se napuhala i otvorila vaginalni kanal. Instrumenti takvog tipa bili su čak i proizvedeni oko 2005. godine, ali su nakon godinu dana izašli iz upotrebe jer ih doktori i medicinske sestre jednostavno nisu željeli koristiti.

Razloga za to je više, kao što je neobičan osjećaj prilikom napuhavanja cjevčice, činjenica da ona djelomično zaklanja pogled na stjenku, ali i da ta metoda vjerojatno nije dovoljno efikasna za širenje vaginalnog kanala.

Liječnici zato smatraju kako je jednostavan dizajn spekuluma vjerojatno i najučinkovitiji, a uznapredovao je time što se sada može pronaći u puno više veličina nego prije. Za razliku od Simsova instrumenta, većina spekuluma je danas plastična, zbog čega su manje hladni i zastrašujući, a uz to omogućuju i ugradnju male svjetiljke, koja liječnicima još dodatno pomaže.

To nam sve odgovara na pitanje zašto ovaj instrument, čija je povijest nedvojbeno vezana uz rasizam i mizoginiju, nije uspio dobiti moderniji dizajn usprkos brojnim pokušajima koji su u zadnjih deset godina išli u tome smjeru.

Međutim, ako problem ne leži u spekulum, zbog čega je žene toliko strah ginekološkog pregleda? Odgovor na to je vjerojatno neugodan tretman doktora, ali i to što neke žene ne znaju što je to točno spekulum niti kako se on koristi.

Informiranje, komunikacija i mogućnost preuzimanja kontrole nad pregledom vlastita tijela tako su ključni za eliminiranje straha pred ovim medicinskim instrumentom, koji je u biti prilično dobro dizajniran.

Prevela i prilagodila: Ivana Mihaela Žimbrek Izvor: TheAtlantic                                                                                                          

 

 

Zadnja izmjena: 25-12-2014 @ 21:24