Francuskinje protiv stigmatizacije - Princeze imaju dlake

Početkom tjedna francuska je tinejdžerica Adele Labo pozvala žene i djevojke da joj se putem Twittera pridruže u objavljivanju fotografija svojih pazuha, ruku ili nogu na kojima se nalaze dlake. U samo nekoliko dana, njen hashtag #LesPrincessesOntDesPoils (Princeze imaju dlake) postao je pravi hit na društvenim mrežama sakupivši preko 25 tisuća tweetova.

Šesnaestogodišnja umjetnica prošle je godine na Tumblru otvorila Les Princesses Ont Des Poils profil na kojemu je objavila nekoliko dlakavih autoportreta i fotografija dlakavih dijelova tijela svojih prijatelja/ica. Labo je u direktoj Twitter poruci upućenoj portalu Mic objavila kako se za istoimeni hashtag odlučila kako bi potaknula ljude da prihvate svoje tijelo onakvim kakvo ono jest.

Usprkos tome što je znanstveno dokazano da dlake pomažu u regulaciji tjelesne temperature i štite osjetljiva područja od bakterija, društvo je u proteklih par desetljeća uspjelo uvjeriti žene da su njihove prirodne dlake 'odvratne' i nehigijenske te da ih je potrebno uklanjati.

Taj se društvena norma ženama nameće od njihove najranije dobi, a proces prihvaćanja ideje da je njihovo tijelo neprirodno i ružno, te da ga trebaju skrivati ili prilagoditi kako bi zadovoljile tuđa očekivanja iznimno doprinosi osjećaju srama i niskog samopouzdanja u djevojčica i žena.

Ukoliko ste kao djeca posjećivali/e bazene ili javne plaže, taj ste proces imali/e priliku vidjeti i uživo. Već u dobi od 12 ili 13 godina, kada i djevojčicama i dječacima prorade hormoni i krenu rasti dlake, djevojčice počinju sakrivati svoja tijela ili se krenu brijati na redovnoj bazi, što u tim godinama često znači neadekvatnu depilaciju koja rezultira osipima, porezotinama, uraslim dlakama ili burnim kožnim reakcijama.

Isto se nastavlja i u kasnijoj dobi. Dlake su postale nešto što je rezervirano samo za muškarce i naše kućne ljubimce. Kada pogledate sve i jednu reklamu koja ženama nudi trake i kreme za depilacije ili britvice u rozim bojama čije su oštrice dizajnirane specijalno za vaše ženske dlake, primjetit ćete da se na niti jednoj takvoj reklami zapravo ne pojavljuju dlake. Jer ženske su dlake postale monstruozne, a njihovo postojanje moglo bi uznemiriti djecu ili muškarce i razotkriti im, nedaj Bože, kako zapravo izgledaju ženske noge kada misle da ih nitko ne gleda.

Nije zato ni toliko nezamisliv prizor žene koja pod svijetlima svoje kupanice s negodovanjem promatra svoje noge, pazuhe, prepone, gornje usne i obrve, pokušavajući napraviti plan i raspored uklanjanja dlaka koji će se poklapati s njezinim društvenim obavezama. Jer sve smo se barem jednom našle u situaciji u kojoj smo pokušavale procijeniti isplati li nam se više da posegnemo za britvicom ili voskom za depilaciju, ovisno o tome imamo li sutra kakav važan sastanak ili dejt na koji ne možemo doći s natečenom usnom ili prištićima od depilacije. Takav plan i program uklanjanja dlaka ne stoji nas samo živaca i novaca, već nam i oduzima podosta vremena, a na kraju nas naši muški partneri ili prijatelji često s čuđenjem ispituju o našim higijenskim navikama, jer ne razumiju zašto nam toliko treba da se spremimo.

Bez brige, često ne razumijemo ni mi same, jer uhvaćene u labirint patrijarhalnih normi i same sudjelujemo u stigmatizaciji vlastitog tijela.

Jedno istraživanje koje se navodi u knjizi profesorice Rebecce Herzig pokazalo je da prosječna Amerikanka tijekom života potroši oko 10.000 dolara na uklanjanje dlaka, dok žene koje svoje dlake uklanjaju voskom potroše oko 23.000 dolara. Novac dakako nije jedini problem koji proizlazi iz stigmatizacije ženskih dlaka, a upravo zato je poruka koju je Labo poslala svojom akcijom puno više od poziva na uklanjanje tabua – ona je poruka koja spajanjem femininog simbola 'princeze' i društveno neprihvaćenih dlaka poziva sve žene da zavole svoja tijela upravo onakvima kakva jesu.

Zadnja izmjena: 17-07-2016 @ 01:39