Viktorija Car: Televizija u novomedijskom okruženju

U utorak, 12. lipnja na Fakultetu političkih znanosti održana je promocija novog broja časopisa Medijske studije. Časopis je pokrenut 2010. godine s ciljem da postane međunarodni forum za objavljivanje znanstvenih i stručnih radova te istraživanja na području medija, komunikacija, novinarstva te odnosa s javnošću.

Ovogodišnje Medijske studije donose poseban tematski blok naslova Žene u medijima sačinjen od radova sudionica međunarodne konferencije Women in Media koja je prošle godine bila organizirana na Fakultetu političkih znanosti, prenosi kulturpunkt.hr.

Donosimo sažetak članka Televizija u novomedijskom okruženju, kojeg je napisala Viktorija Car (na slici), ujedno glavna urednica časopisa, a objavljenog u prvom dvobroju časopisa iz 2010. kada je tematski blok bio posvećen vjerodostojnosti medija. Cijeli prvi dvobroj časopisa dostupan je u PDF izdanju na 222 stranice.

O ljubavi i njenim atributima

Ljubav ima nekoliko atributa – mora biti čista (altruistična), mora biti svjesna, mora biti dobrovoljna i mora biti obostrana. Sve ostalo nema veze ni utjecaja, kada je u pitanju ljubav. Ona nema predznak, ni rod, ni spol, ni dob. Ona nema veze s ljudskom glupošću, s ljudskim ograničenjima, s ljudskim strahovima. Ona ih svih nadilazi i jednostavno – biva.

O Split i Zagreb Prideu pisalo se mnogo zadnjih dana, a, najvažnije, bez iznimke svi su odahnuli što nije bilo nasilja. Svi smo tome težili, tome se nadali. Konačno, usprkos svemu, sve je proteklo kako i treba i kako će, nadajmo se, i svake naredne godine.

Sudjelujući u takvim povorkama, mogli smo svjedočiti jednoj eksploziji boja, pozitivne energije, ljubavi, mladosti i vjere u dobro. Nije bilo egzibicionizma, samo ljubav, prijateljstvo, ponos zbog vlastitog identiteta. Upravo to razlog je što će se LGBT populacija izboriti za svoja prava. Ako nastave širiti ovakvu pozitivnu energiju, u ovim posrnulim vremenima, te poput djece cvijeća promovirati dobro, ljubav i toleranciju – njihova prava jednom će biti zadovoljena.

Noa Pintarić: Osjećaj krivog spola tek sada nestaje

Jedna od težih stvari je raditi novinarsku priču o osobi koju poznaješ, još je gore ako je u pitanju blizak prijatelji ili član obitelji, a ako kao trešnju na vrh stavite i činjenicu da se radi o transrodnoj osobi koja prvi put javno izlazi iz ormara shvatit ćete svu kompleksnost i svečanost ove situacije.

Vox Feminae kolega, redatelj, snimatelj, montažer, prijatelj i prijateljica Noa Pintarić (na slici), kojeg kad se zaboravimo znamo još uvijek zvati i Dalija, je odlučio javno progovoriti o tome kako je biti transrodna osoba u Hrvatskoj i predstaviti Trans Aid Hrvatska, prvu hrvatsku udrugu koja se bavi poboljšanjem kvalitete življenja transrodnih i transseksualnih osoba, čiji je suosnivač i glasnogovornik.

VF: Noa, kada si shvatio da si transrodna osoba?

Noa: Od ranog djetinjstva sam pokazivao više odlike muške spolne uloge, nego ženske. Tijekom puberteta sam prihvatio lezbijski identitet i u njemu sam se osjećao ugodno neko vrijeme, međutim taj osjećaj krivog spola i rodne uloge nikada nije nestao. S navršenih 34 godine sam se konačno odlučio za tranziciju.

Što u tvom slučaju tranzicija podrazumijeva?

U mom slučaju to podrazumijeva hormonalnu terapiju i uklanjane grudi. Razmišljao sam i o rekonstrukciji muškog spolnog organa, no nakon istraživanja, promišljanja i konzultacije s psihijatrom zaključio smo da mi to nije potrebno da imam ispunjen i kvalitetan seksualan život. Taj tip operacije se ni ne radi u Hrvatskoj, uglavnom ljudi odlaze u inozemstvo, najčešće u Beograd, no s druge strane u pitanju je dosta kompleksan i skup operativni zahvat čiji rezultati često ne budu zadovoljavajući. Puno je lakša operacija iz muškog u ženski spol.

Pamtim samo sretne 'pretprajd' dane

Upoznati ste manje više svi sa kontroverzama oko povučenog Prideovog promotivnog(?) spota (uklonjen na YouTube-u, no dostupan na Tportalu). Pa kako ja baš ne volim kontroverze, a mislim i da spot nije bio sasvim promotivan pokušat ću vam i na drugi način predstavit ideju o tome kako je „Svaka obitelj sveta“.

Najprije, za one koji nisu upućeni malo pojašnjenje.

Zagreb Pride je sinoć objavio spot „Svaka obitelj je sveta“, pod redateljskom palicom Viktora Zahtile. Vrlo brzo pojavio se niz negativnih komentara, kako medija, tako i pripadnika LGBTQI zajednice, usljed čega je ZG Pride gotovo momentalo odlučio povući spot te na svojoj stranici objavio sljedeće:

“Dragi/e svi/e, namjera Zagreb Pridea nikada u prošlosti nije bila, nije i nikada neće biti poticanje na nasilje, diskriminaciju, omalovažavanje i vrijeđanje bilo koje osobe i bilo kojeg oblika obiteljskog života. Uvažavamo razmišljanja i kritike pripadnika i pripadnica LGBT zajednice o video spotu, te smo samo zbog vas odlučili povući spot. U ime Zagreb Pridea, Matea Popov i Marko Jurčić.”

Jesu li muškarci novi 'drugi spol'?

Ako je vjerovati Davidu Benetaru, profesoru filozofije na Sveučilištu u Cape Townu, ili knjigama poput The Decline of Men, The Myth of Male Power i Save the Males, muškarci su novi 'drugi spol'. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi The Second Sexism, koju preporučuje blog The anti feminist i koja je izazvala burne reakcije od strane feministkinja, Benetar objašnjava zašto su muškarci danas žrtve obrnutog seksizma.

Roditeljstvo, životni vijek i obrazovanje samo su neka od područja u kojima je 'jači spol' zakinut. Benetar ističe podatke Odjela za statistiku pri UN-u koji otkrivaju kako su u visokom obrazovanju muškarci u nekim područjima, na primjer u društvenim znanostima, podzastupljeni, no zanemaruje da u drugima dominiraju (npr. znanosti i inženjeringu), te da čak dvije trećine odraslih nepismenih osoba na svijetu čine žene.

Kao druge primjere navodi obavezu služenja vojnog roka, činjenicu da su muškarci češće žrtve nasilja (iako najčešće od strane drugih muškaraca), češće im se izriče smrtna kazna i češće se odlučuju na samoubojstvo, te su deset puta skloniji srčanim bolestima (posljedica obrnutog seksizma?). No, diskriminaciju nad muškarcima treba shvatiti ozbiljno, upozorava, a veliki dio krivnje svaljuje na „pristrane feministkinje,“ koje se bore samo za ženska prava i ne zanima ih istinska jednakost spolova.

S vama kroz život

Što se događa kada se popularni žanrovi gledani sa zazorom poskrivečki sele iz sjene opskurnih termina u prime time?

Još od vremena Santa Barbare preko niza slavnih meksičkih sapunica pa sve do novog vala onih hrvatskih, vazda je postojala navika gledanja sapunica u neke čudnovate nepopularne sate, kao što je vrijeme nakon podnevnog dnevnika ili ono prije glavnog dnevnika, što su sve redom termini puno pogodniji djeci, starčadi i domaćicama, negoli radnim ljudima.

No pojavom megapopularne sapunice 1001 noć koju u terminu nasljeđuje još popularniji Larin izbor situacija se potpuno mijenja, a proizvodi žanra gledanog sa zazorom poskrivečki se sele iz sjene opskurnih termina u prime time, razotkrivajući se pred svijetom u svoj svojoj dražesti. Čudnovata pojava, no na televiziji je nakon dnevnika ionako postalo sve teže naći štogod vrijedno gledanja pa nam je odavno pomalo svejedno.

Saskia Sassen: I obespravljeni stvaraju povijest

U ponedjeljak je u kinu Europa u sklopu Subversive festivala nizozemska sociologinja Saskia Sassen održala predavanje naslovljeno “Globalna ulica: nastajanje političkog.“ Odrasla u Argentini, gdje je, prema vlastitim riječima, već s 13 godina postala (no ne i ostala) komunistkinja, Sassen je autorica pojma 'globalni grad' i brojnih knjiga, sveučilišna profesorica te voditeljica projekta Transnationalism.

Stiješnjena u pomalo nezahvalan termin između dva Žižekova nastupa, uspjela je zadržati koncentraciju publike unatoč iznošenju brojnih, pomalo suhoparnih, statistika i grafikona. Predavanje se samo djelomično držalo sinopsisa iz najave, tako da je ideja o globalnoj ulici ostala u sjeni razmišljanja o analitičkim taktikama, imigrantima, nadzoru, proizvodnji nejednakosti, destabilizaciji značenja, i tako dalje. Budući da je u kratkom osvrtu teško obuhvatiti sve teme koje su na predavanju otvorene, spomenuti ću samo one koje se direktno nadovezuju na koncept iz naslova predavanja te pokušati sažeti ključna mjesta.

Pitanjem na koji način obespravljeni mogu dobiti pristup moći je otvoreno i zaključeno predavanje.

Prije odgovora, potrebno je uspostaviti razliku između javnih prostora utemeljenih na izvođenju rituala, poput trgova i bulevara, i javnih prostora utemeljenih na djelovanju, u kojima je moguće stvoriti nove oblike društvenog i političkog. Današnje političke prakse oslanjaju se na proizvodnju prisutnosti onih koji nemaju moć te na njihovo traženje prava na građanstvo. Pozicija nemoći se mijenja, odnosno, „nemoć postaje složena, što znači da sadrži mogućnost proizvodnje političkog.“ Upravo je ono što je „u sjeni moćnih objašnjenja,“ ono nevidljivo, granično, u središtu interesa Sassenove. Grad je u tom smislu prostor u kojem obespravljeni postaju vidljivi i, posljedično, stvaraju povijest, čak i ako ne postaju pritom nužno osnaženi.

Carolina Gómez Lagerlöf o švedskom SF-u

Carolina Gómez Lagerlöf na SF konvencije ide od sredine osamdesetih, nakon sto se pridružila Skandinavskom SF društvu. Otada je i organizirala nekoliko švedskih konvencija i bila je organizatorica Eurocona 2011. koji je održan u Stockholmu.

Članica je Tolkienovog društva u Stockholmu, i Društva Sherlock Holmes u Švedskoj. Van SF-a ostvarila je karijeru kao ispitivačica patenata u patentom uredu. O ukusima švedskih čitatelja i životu u SF-u s Gómez Lagerlöf smo razgovarale na ovogodišnjem Euroconu koji je održan u Zagrebu.

 

Iva Šakić Ristić: Pustolovine mlade žene

Iva Šakić Ristić vrckasta je mlada autorica priča objavljenih, između ostalog, u Zarezu, Ubiqu, zbirkama Sfere, časopisima Riječi te Poezija... O ljubavi prema ljubićima, gay likovima I SF-u, probijanju do slave, novca i srca čitatelja te zamjeranju Knjižnicama grada Zagreba pričala nam je u Reader’s corneru tijekom SF konvencije Eurocon.

Predstavite se našim čitateljicama i čitateljima

To mi je najteži dio. Kad prodaješ roman, a ja prodajem roman(e) i priče, prvo moraš prodati sebe, jer je danas sve marketing. Uopće ne znam što da kažem. Da sam profesor sociologije i filozofije, da sam majka, kućanica, da obožavam čitati, da radim nakit, da pletem? Radim gomile stvari, ali ništa od toga nije plaćeno! Najradije bih da se moje knjige plaćaju, ali još nisam došla do toga. Tješim se da je 30-a taman onak za početi.
Ja se nadam, jednog dana kad svi budu znali za mene (smijeh), da ću onda moći reći, vidite kako sam ja počinjala, koliko je meni dugo trebalo. Kako sam ja pisac uvijek pričam priču o tome kako sam uspjela i uvijek ju moram pomaknuti za godinu, pa za još jednu. S vremenom mi postaje sve bezveznija i više ju ne želim pričati.

Pišem zbog toga što volim pisati. Počela sam objavljivati na netu na engleskom zato da se izvježbam, ali i zato što su me toliko iživcirali hrvatski izdavači.

Čime su vas iznervirali?

Ne odgovaraju! Navodno su toliko zatrpani da im trebaju 2 godine da uopće nekoga pročitaju, a ako im se ne sviđaš neće ti se ni javiti. No, ove godine sam krenula s drugom taktikom i u životu nisam dobila toliko odbijenica kao od početka ove godine. Tražim nekoga kome će se svidjeti to što radim.

Cheryl Morgan: Danas živimo u SF svijetu

Počasna gošća ovogodišnjeg Eurocona, europske SF konvencije koja se  trenutno održava u Zagrebu (24.-29.04.) je Cheryl Morgan. S poznatom SF kritičarkom, urednicom, izdavačicom i novinarkom razgovarali smo u hotelu International, gdje se Kontakt održavao prva dva dana, prije preseljenja na FER.

Kako ste otkrili SF?

Čitam SF od djetinjstva, prvo očeve knjige Julesa Verna, pa H.G. Wellsa, pa Johna Wyndhama. Gledala sam serije Gerrya Andersona. Dovoljno sam stara da sam se skrivala iz kauča od straha zbog prvog Doktora Whoa.

Mnogo puta ste bili nominirani za nagradu Hugo, koliko ste ih dobili?

Četiri. Prvu je osvojio fanzin Emerald City koji sam uređivala. To je bila velika stvar jer je to prvi elektronski fanzin koji je osvojio tu nagradu. Neki su smatrali da ne mogu konkurirati za to jer fanzin treba biti isključivo na papiru. Drugi sam dobila kao Best fan writer, a treći i četvrti za Clarkesworld Magazine gdje sam bila urednica non-fiction kolumne, no ta nagrada pripada Neilu Clarkeu i njegovom timu. Lijepo je imati cijelu flotu raketa u svojoj sobi.

Suzana Tratnik: U svakom manjinskom svijetu obuhvaćen je i univerzalni

Slovenska književnica, aktivistica, novinarka i prevoditeljica Suzana Tratnik pričala nam je o svojim prevodilačkim i spisateljskim izazovima, aktivizmu, queer kulturi

Slovenska književnica Suzana Tratnik najplodnija je autorica u regiji koja u svojim djelima tematizira LGBT teme. Nakon što je ovog proljeća konačno objavljen prvi hrvatski prijevod njezine knjige priča „U svojem dvorištu“ u izdanju lezbijske grupe Kontra, odlučila sam pretresti s njom problematiku rodnih perspektiva u književnosti, prevođenju, aktivizmu, ali i predstaviti osobnost ove pomalo samozatajne autorice.

Knjiga „U svojem dvorištu“ reprezentativan je  uradak Tratnikove, duhovit  i znalački zaron u godine vlastitog odrastanja i formirana, a  predstavlja i jedan od najviših dosega europske queer proze. Pretjerujem li?! Možda, ali provjeriti možete samo ako ju potražite u bolje opskrbljenim domaćim knjižarama.

Američke prve dame. I Barbie.

U Americi se zahuktava borba u političkoj utrci za 57. predsjednika SAD-a.

Trenutni predsjednik Barack Obama i njegov republikanski protivnik Mitt Romney, dosadašnji favorit i najjači protukandidat, prema anketama birača blisko stoje jedan uz drugog. Rast Obamine popularnosti među nezavisnim biračima i pad Romneye među republikancima najavljuju tek početak budućih političkih previranja.

Na sreću, Barbie nema straha oko osvajanja predsjedničkog mjesta, unatoč što je ovih dana Mattel je predstavio „I Can Be… President Barbie“ nastalu unutar neprofitnog White House projekta s namjerom uključivanja više žena u politiku.

Do kolovoza, kada predsjednica Barbie izlazi na tržište, realizirati će se i prigodne verzije u bijelačkoj, afroameričkoj i azijskoj varijanti.

Odnos prema ženama političarkama, sve je aktualniji. Women's Media Center objavio je priručnik o seksističkoj reprezentaciji žena u medijima sa smjernicama za rodno neutralno i objektivno izvještavanje, dok nas predsjednička Barbie gorko podsjeća na činjenicu koja je globalna svijest i percepcija političarki.

Moć i utjecaj žena u politici nije kolika bi voljeli, ali nije ni neporeciva, čemu svjedoče i one koje su stajale iza prethodnih američkih predsjednika. U njihovom slučaju "Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena." jedna je od onih najklišeiziranijih izreka koja drži vodu.

Eleanor Roosevelt je čak dugo nakon smrti supruga Franklina D. Roosevelta nastavila raditi u politici. Bila je najaktivnija prva dama i bitan faktor u donošenju odluke da se SAD uključi u Drugi svjetski rat. Zalagala se za civilna prava i prava žena radnica, te je kroz svoj život primila 48 počasnih titula kao i UN-ovu Nagradu za ljudska prava. Nakon njene smrti 1962. Ambasador UN-a Stevenson izjavio je: „Amerika, Ujedinjeni narodi i svijet izgubili su jednog od najvećih građana. Gospođa Eleanor Roosevelt je umrla i veliko blago čovječanstva je izgubljeno“.

Prva dama Amerike od 1974. – 1977. Betty Ford ostavila je biljeg na politiku kao jedna od najutjecajnijih feministkinja toga vremena, uporna u podržavanju prava na pobačaj i Amandmana ravnopravnosti. Danas ju se najviše pamti po Betty Ford centru, svjetski najpoznatijoj rehabilitacijskoj klinici koju je osnovala nakon vlastite borbe s porocima. Umrla je 2011. u 93. godini kao treća najduže živuća Prva dama.

Titula žene predsjednika koja se nije morala nimalo truditi kako bi zasjenila svog supruga, zasigurno pripada Rosalynn Carter. Jimmy Carter kao neiskusan i neodlučan političar svoju je uspješnu suprugu izraženog političkog dara držao uz sebe kao glavnog savjetnika. Često je sudjelovala u sastancima Kabineta i putovala na susrete sa inozemnim dužnosnicima. Trenutno je potpredsjednica Carterovog centra koji promiče mir i ljudska prava diljem svijeta.

Hillary Clinton je ušla je u kongres u koji Bill nikada nije stupio, te iako je za dlaku izgubila predsjedničko mjesto od Baracka Obame, sada je 67. američka državna tajnica. Ujedno je i prva bivša Prva dama koja je u Predsjedničkom kabinetu.

Trenutna Prva dama SAD-a, Michelle Obama prva je Afroamerikanka na tom položaju. U svibnju 2006. časopis Essence uvrstio ju je među "25 žena na svijetu koje najviše inspiriraju". Kao srdačnu i izričitu pragmatičarku i sam Barack naziva ju „šeficom“. Učinila je zdravi život stupom temeljcem borbe protiv dječje pretilosti te se usmjerava na probleme obitelji vojnika i radnika. Poštovanje nacije zaslužila je svojom prirodnošću.

Da se ne zaboravi na njih, donosimo neke od zanimljivih crtica iz života njihovih prethodnica:

  • Dolley Madison, treća prva dama. Sjetila se krenuti u javne kampanje neovisno od supruga, te je pokretala dobrotvorne akcije i osnovala dom za nezbrinute djevojčice. Prve dvije prve dame (Martha Washington i Abigail Adams) nisu se upuštale u javno djelovanje.
  • Louisa Catherine Adams poznata je kao jedina prva dama rođena van SAD-a.
  • Lucy Hayes (na slici) - prva žena predsjednika koja je bila visokoobrazovana. Poticala je žene na obrazovanje i borbu za ravnopravnost.
  • Lou Hoover je za vrijeme Prvog svjetskog rata pomagala Belgijskim izbjeglicama.
  • Pat Nixon je bila prva žena predsjednika koja se javno pojavila u hlačama kao model u nacionalnom časopisu demonstrirajući radikalne promjene u odijevanju i prezentaciji žena.
Subscribe to this RSS feed