'I živjeli su sretno do kraja života': Disney i (anti)feminizam

U redu, najprije da raščistimo jednu stvar – ja obožavam Disneyeve crtiće (kad kažem ´Disney´ mislim prvenstveno na studio i korporaciju, ne na stričeka Walta)! Gledam ih otkad znam za sebe, u stanju sam reproducirati većinu dijaloga i sve riječi pjesama iz većinu crtiću, rječju, odrasla sam na njima. Ah, nismo li svi?

Upravo stoga što se Disney studio gotovo prometnuo u sinonim ne samo za animaciju već donekle i za djetinjstvo, bilo kakva kritika upućena na njegov račun doima gotovo svetogrdnom. Čak i ako uspijete neko dobiti na foru da se upusti s vama u diskusiju o tome, najvjerojatnije će sve vaše argumente, ma kako validni bili, sasjeći rečenicom ´Pa to je za klince!´ ili ´Pa to je samo zabava!´.

Da, crtići jesu zabavni i duhoviti, o njihovoj umjetničkoj vrijednosti i tehničkim dostignućima da i ne govorim (svaka čast, kapa dolje). No s druge strane, te iste vizualno atraktivne, blještave, raspjevane i ludo zabavne kreacije isto tako propagiraju vrlo specifičan (čitaj: patrijarhalni, američki) sustav vrijednosti.

Mnoge filmove izašle iz Disneyeve tvornice snova optuživalo se za rasizam (osobito su zloglasni stihovi koje pjeva arapski trgovac na početku Aladdina : "Dolazim iz daleke zemlje (...) gdje će ti odrezati uho ako im se ne sviđa tvoje lice. To je barbarski, al´ hej, to je dom!". Uvredljivi stihovi kasnije su izbačeni iz filma) i perpetuiranje etničkih stereotipa (kuhar Louisa u Maloj sireni, zle sijamske mačaka dovitljivih imena Si i Am iz Dame i skitnice itd.).

Ni feministička kritika nije ostala dužna Disneyu: glavne junakinje redovito su prekrasne, poslušne i potpuno pasivne. Bile one kraljevne ili sluškinje, sirene ili knjiški moljci, Indijanke ili Kineskinje, svima je zajednička jedna stvar: sve se zapravo žele udati za princa i živjeti sretno do kraja života.

Ovdje bih se pozabavila junakinjama filmova koji su nastali kao ekranizacije popularnih bajke, a koje su 2000. godine uvrštene u elitni klub Disney Princeza: Snjeguljicu, Pepeljugu, Auroru (Uspavana ljepotica), Ariel (Mala sirena), Belle (Ljepotica i zvijer), Tianu (Princeza i žabac) i Zlatokosu (Vrlo zapetljana priča), čija je službena inicijaciju u elitni klub najavljena za listopad ove godine.

 

Punkom protiv anoreksije i nasilja nad queer teensima

Zamislimo koncert; gužva, polugoli muškarci s irokezama u jednoj ruci drže bocu pive a drugu šaku drže u zraku i deru se protiv industrija koje ženama smanjuju samopouzdanje, a istovremeno pjevač tog punk benda progovara o statistikama vezanim uz anoreksiju kod muškaraca.

Možda se na prvi pogled čini neobično, i većina nas vjerojatno nije prisustvovala takvom događaju, ali takve scene nisu neuobičajene kod nekih nešablonskih bendova koji su odlučili progovoriti o stvarima koje inače nisu glavna tema punka.

Previše pornića = premalo seksa ili Izluđuje li pornografija muškarce?

Feminizam i pornografija oduvijek njeguju vrlo buran love-hate odnos.

Dok neke feministice upadaju u trgovačke centre i uništavaju pornografske časopise, članice suprotstavljenog tabora slave porno-glumice kao utjelovljenje emancipacije i girl power-a.

No davnih sedamdesetih kada je spomenuta rasprava uzela maha, nitko nije mogao predvidjeti da će za koje desetljeće pornografski sadržaji u svojim raznim oblicima postati sveprisutni i lako dostupni. Tome je, dakako, kumovao Internet. Nema više crvenjenja na kioscima dok novi broj Erotike pokušavate sakriti između Večernjeg i Auto kluba, ili smišljanja nespretnih isprika u videoteci dok posuđujete Analnu terapiju 3 (´To mi je za prijatelja...´).

Štoviše, više ne morate ni nosom proviriti iz vlastitog dnevnog boravka - vječno napaljene djeve i nevjerojatno potentni muškarci smješkaju vam se sa zaslona vašeg računala. I dobro da je tako - nije da u tome ima nešto loše. Napasanje okica na pokojem porno uratku nije nikog ubilo... Zar ne? Je li pornografija doista oslobađajuća ili je njen utjecaj doista mnogo štetniji nego što nam se to na prvi pogled čini?

{igallery 35}

Kosor, Kosovac i Stolica ili: Uglazbite 'Saznanje'

Na jednom korporacijskom portalu je izašla vijest: Vlada RH stalno je znala sve o nekretninama u Dajli. Na fotografiji uz tekst je premijerka Jadranka Kosor stisnutih usta kao da je progutala stipsu i sa pokrivalom za glavu od crne čipke. Pokorno stoji kraj Pape. Njega naši mediji i novinari zovu Sveta Stolica. Uglavnom, da citiram, vele izvori bliski stolici: „U Vatikanu drže kako su o svim pitanjima vezanima za spor oko crkvenih nekretnina pravodobno izvještavali hrvatsku Vladu. Iz reakcija politike na izjave predstavnika Porečke biskupije proizlazi da hrvatska Vlada nije imala pojma o onome što se događalo s nekretninama u Dajli. No, ponovimo, Vatikan je o svemu obavještavao hrvatsku Vladu preko hrvatskog veleposlanstva pri Svetoj Stolici u Rimu, doznaje Večernji list iz izvora bliskih Vatikanu.“ Kakve veze to ima s onim što bi rekao Tito: „Tuđe nećemo, svoje ne damo!“?

Očito je da mi svoje više nemamo, pa neka i dalje svi mijenjaju povijest. Uskoro više nećemo imati ništa svoje ali ćemo uredno imati definiciju države u pravnim spisima, koji u stvarnosti narodu ništa ne znače, jer ako nemaju šume, gore, samostane, rijeke, mora, otoke, infrastrukturu, željeznicu, ceste, tvornice i razno, kakvu onda državu imaju?

Uz taj info tekst najbolje je odslušati Sex Pistolse i „Anarchy in UK“ te kliknuti na open new tab i pročitati sve o neredima u Londonu. Takozvane „demokracije“ (prije totalitarna društva) pucaju po šavovima, kao posljedica kapitalizma i kolonijalne politike, a naša zemlja opet mora braniti svoje. Predlažem da ako krenemo u rat (iako je cijeli svijet u ratu – mi živimo u recesiji, a to znači da smo u ratu) da onda jednostavno nakon oslobođenja uvedemo anarhiju. Kao anarho – feministkinja ponavljam da Anarhija nije nered i prenosim jednu od definicija sa bespuća međumrežja - Wikipedije:

Anarhija je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Postojanje društvenih pravila i ugovora nije a priori isključeno u anarhiji, bitno je samo da je ta pravila i te ugovore slobodno odredila i prihvatila zajednica koje se ona i tiču i da nisu nametnuta odozgo, kao što se događa tamo gdje jedni ljudi imaju veću moć od drugih.

 

Od sad, pa nadalje i ubuduće: Terraneo!

Nakon tri dana u pustopoljskom kompleksu bivše vojarne izvan Šibenika kojoj je za vrijeme Terranea udahnut jako dobar život, evo me nazad u Zadru. Nisam htjela i nije mi se dalo za vrijeme festivala opisivati kako je, jer mi se čini da Ravno do dna, Potlista i ostali daju pravovremeni info, a i draže mi je napraviti jedan generalni pregled. I?

Nakon 3 glavna dana festivala, ja jedva čekam slijedeću godinu.

Treba iznajmiti neku sobu il' apartman dolje u Zablaću (hint: Konoba Batana, domaće vino). Kampiranje je bilo fun, ali slijedeće godine će biti još veća gužva i trebati će se poštenije izorganizirati.

{igallery 33}

Prvi dan The Suuns, drugi dan Janelle Monae i treći dan The Fall, to su mi bili favoriti po danima. No pustimo favorite, odabir bendova jako je pametno napravljen, tako da se našlo za svakoga po svašta, ali se osigurala i odlična posjećenost sva tri dana.

Im memoriam Amy Winehouse: Zbogom punk jazzerice!

Moj frend Karlowski iz nekog sebi poznatog i pomalo perverznog razloga na mobu je zadnjih godinu dana imao Amyin 'Rehab'. Ne, nije frajer bio ovisan ni o čemu, nisu ga tjerali na kliniku za odvikavanje (mada ne znam gdje bi naš'o pristojnu u ovoj vukojebini). Moj drugar naprosto voli pjesme s protestnim refrenima, voli plaziti jezik policiji i zaštitarima..

Ima već nekoliko mjeseci da sam se osjećala nelagodno svaki put kad bih ga nazvala i čekajući da podigne slušalicu slušala Amy kako zgađeno i rezolutno ponavlja ono „Nou Nou Nou“ u refrenu. Malo mi je sablasno to zvučalo, pa sam ga zamolila da promijeni mjuzu i stavi bilo što samo da ne prolaze srsi svaki put kad ga nazovem. Pred nekih tjedan dana konačno me je uslišio, stavio je Adelinu „Someone Like You“. Hvala Bogu, rekoh..

Posljednjih godinu dvije cijeli svijet Amy je odbrojavao minute i dane,

brijem da su šefovi britanskih tabloida imali spremnu čeku pred njenim londonskim stanom. Kolege i muzičari su se zgražali, publika sa zluradim guštom prepričavala zgode s njenih incidentnih koncerata.

Malko su mi smiješni i svi ovi koji u fb statusima ili po cesti konstatiraju da je „bilo samo pitanje vremena kad će doći kraj“!

Pitanje vremena? Question Of Time? Dave (Gahan, op.a.) iz Depeche Mode-a bi sigurno imao što za reći o tome.. Za kvantne fizičare ni ne sumnjam, oni bi na tu temu dali možda i najpreciznije odgovore..

Želi, jebi, konzumiraj, umri

„Vidim da sveti Valentin i nije neki svetac“, rekla sam prijatelju dok je kupovao ružu na Cvjetnom svojoj djevojci. Nasmijao se mojem cinizmu. Nisam cinična nego željna iskrenih osjećaja i imam kulturološku, pa i društvenu potrebu za „simbiozom“. Nemam ništa protiv seksa, dapače ja sam izmislila vječnu vatru, ali jasno je da se želim obraniti od konzumerizma.

Kad sam se udavala, pomislila sam: „Okej, jesam anarhistica… No, za ljubav mogu sve. Ako je njemu važno, onda je meni zadovoljstvo!.“ Tradicija i konzervativnost su konzumerizam. Zapravo, bila sam sretna što volim i što sam u stanju voljeti. Sve kako bi gledala njegovo zadovoljno lice. Udati se - ta radnja je konzumerizam. Veli mi sestra, trebala bi to učiniti u bijeloj vjenčanici. Čisti konzumerizam jer nitko nije nevin, pa ni ja.
Njemu su pak sjajile oči jer je dobio ono što je želio, posjeduje auto, stan i ženu. „Brak je ekonomska zajednica“, veli mi prijateljica. Egzistencijalizam, uvjetovan konzumerizmom. Kada nema ljubavi nema ni braka. Brak je konzumerizam. U toj ekonomskoj zajednici važno je da oboje konzumiraju seks. Mnogi naslovi na to upućuju. Svaki članak u takozvanim „ženskim časopisima“ upućuje na konzumerizam. Seks je konzumerizam. Traži od vas da budete seksi i znate zadovoljiti svojeg muškarca, a pritom ostanete mladi. Mladost je čisti konzumerizam.

Fan klub Jelene Rozge odlučio o prvoj pobjednici BB-a

Slažem se sa Zrinkom Pavlić u njenom komentaru pobjednice Big Brothera. Ono što bi dodala nagovijestila sam u naslovu. Ja ne znam iskreno tko gleda te Big Brothere, a još manje kome je toliko stalo da odlučuje u njemu i potpomaže cijelu mašineriju glasovanjem. No Nora Verde u jednom razgovoru ukazala mi je na činjenicu da se Jelena Rozga sa svojom Bižuterijom premetnula u svojevrsni emancipatorski role-model mladih Hrvatica.

Ne vjerujete? Pogledajte samo pažljivo taj video, poslušajte pažljivije te riječi. Vidite li vi i koliko tipova u publici? Ma to su curke u EKSTAZI. One se UISTINU poistovjećuju s rečenicom "Ja sam majka, žena, kraljica, a ti mali, odjebi". Nema više cmoljenja ostavljenih curki. Žica koju je Rozga, odnosno bolje rečeno Vjekoslava Huljić, pogodila, još će godinama titrati, i bude li se potencirala, uistinu će učiniti neke pomake u glavama tih istih žena i one će sve više odbijati biti privjesci. (Ukoliko se naravno ne namjere na neku radikalnu sirovinu koja će ih zatući. No, iskreno, mislim da mlade žene sve bolje prepoznaju te sirovine i sve bolje znaju kako im izmaknuti.)

Strpljenje i upornost se isplate – Preko prajda do seksa

Deseti Zagreb Pride bio je 18. 6. 2011. zaista najveći LGBTIQ uspjeh do sada, koji se uvelike može zahvaliti organizatorima/cama Splitskog Pride. To samo potvrđuje da svatko ima svoju ulogu, i da, iako se na prvi pogled ne slažete s nečime (svima je nekako bilo jasno da Split neće zagrljajem dočekati prajd) stvari se svejedno poslože kako treba. Svatko ima svoj djelić slagalice, i ne moraju svi se koristiti istim načinima i sredstvima (za raznorazne ciljeve), no poštovanje tuđeg izbora koji ne ide na štetu drugima je imperativ.

Ovogodišnji zagrebački prajd bio je uistinu prvi u kojem sam ja hodala bez povremenog grča u želucu. Masovnost i upeterostručenje sudionika i sudionica mogu se zahvaliti straight ljudima koji su svojim dolaskom stvorili siguran prostor koji je omogućio da se što više LGBT populacije ohrabri i pridruži povorci. Bilo je to uistinu praznik i zadnja dva tjedna veliki su se koraci napravili u hrvatskom LGBTIQ pokretu, pretpostavljam kao nagrada za upornost, hrabrost i strpljenje proteklih 10 godina. Možda će slijediti koji korak unazad, no dobrih 4-5 koraka su upravo napravljeni i to ne treba zaboraviti u nadolazećim mjesecima.

 

Konzerve od TV-a

Više sam stvari zaključila zahvaljujući ovom prajdu, a jedna je ta da čitajući hrvatske portale i gledajući hrvatske televizije možete steći shizofreni dojam da se ovogodišnji Zagreb Pride događao u dva različita svijeta, dvije različite države. Tolika je rascijepljenost svijesti trenutačno u zemlji.

4 bazične stvari o Gay Prideu ili Propovijedanje zboru

Koji put mi se baš ne da. Gledam komentare po razno-raznim forumima i sajtovima, i pomislim “e, dovraga, trebalo bi tim ljudima1 rastumačiti u čemu griješe” – ali onda već u sljedećem trenutku pomislim, isto tako “ma, ne da mi se.”

Jer, nije da nisam pisala i objašnjavala. Pisala sam o tome zašto ljudi mogu imati potrebu marširati. Pisala sam, čak, i o povijesnoj i zemljopisnoj raširenosti istospolnih brakova2 . A i nisam pisala samo ja: pisali su i mnogi drugi, sad neposredno prije splitskog Pridea, među viđenijima, recimo, čak i Jurica Pavičić. Ali očito je da to nije dovoljno.

A možda je, pomislim povremeno, čak malo i glupo da ja o tome pišem. Konačno, mene se to zapravo izravno ne tiče3. Ja sam heteroseksualna, cis-seksualna osoba, udata žena s dvoje djece – ono, majka i supruga. U tom smislu sam u ovom društvu nužno privilegirana. Nitko me čudno ne gleda na cesti. Nitko svoju djecu ne odvlači u stranu od mene. Nitko me ne gađa kamenjem i pepeljarama. Mogu svoju obitelj dovesti bilo kamo, i nitko me se zbog nje neće odreći. A onda se sjetim da baš zato što sam privilegirana imam obavezu – bar moralnu – progovarati i podupirati one koji to nisu.

7 činjenica o identitetu žene u hrvatskom jeziku

Jeste li ikada zamislili/le ženu kada izgovorite riječ čovjek? Većina odgovora je zasigurno negativna. Upravo radi toga, jer jezik stvara mentalne slike, bitno je osvijestiti poziciju žene u jeziku.

Ako se osvrnemo na rječnike koji predstavljaju standarde i pravila - slika žene je više nego degradirana. Naime, muškarac je postavljen kao norma, a žena kao njegov otklon. To ukazuje na povijesnu vladavinu patrijarhata i odnosa moći. Pitanje rječnika je pitanje jezične ideologije. Ako krenemo i od same etimologjie riječi muškarac i žena shvaćamo da je muškarac izveden od riječi mislioc, a žena od riječi rađalica. Moć nad ženama je princip po kojima su pisani rječnici.

Radi navedenih razloga prenosimo pregled 7 bitnih činjenica o identitetu žene u hrvatskom jeziku o čemu je 5. svibnja predavanje na Fakultetu političkih znanosti održala direktorica Centra za ženske studije Rada Borić (na slici).

Gordana Lukač Koritnik: Pripajanjem gubimo neovisnost pa to smatram ukidanjem

Krajem srpnja bit će osam godina kako je osnovana institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Od početka je na toj poziciji Gordana Lukač Koritnik, nestranačka osoba s prethodnom odvjetničkom karijerom i dugogodišnjim iskustvom u radu na ženskim ljudskim pravima.

Te 2003. godine počela je raditi, kako kaže, bez budžeta i ureda. Rad na ravnopravnosti spolova s nula kuna i iz vlastite kuhinje - vrlo prikladna metafora. Od onda su se stvari ipak pokrenule i danas u Uredu pravobraniteljice na Cvjetnome trgu radi jedanaestero ljudi. I što je važnije, svi znaju za taj Ured; i policija, i socijalne službe, i sudovi, i poslodavci, a dobrim su dijelom i žrtve diskriminacije na temelju spola i seksualne orijentacije upoznate s tim da se tamo mogu obratiti za pomoć.

Pregled rada pravobraniteljice i njenoga tima možete naći u godišnjim izvješćima na njihovi internetskim stranicama.  I kada su se stvari uhodale, stigla je najava da bi Ured, zajedno s uredima pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i za djecu, vrlo vjerojatno mogao završiti pod Uredom pučkog pravobranitelja.

To bi trebala biti odredba izmijenjenoga Zakona o pučkom pravobranitelju, koji će uskoro biti upućen u parlamentarnu proceduru. Dok se iščekuje što će biti, razgovarali smo s pravobraniteljicom Gordanom Lukač Koritnik o tome što bi takav potez značio za rad njena ureda, odnosno za borbu za  ravnopravnost spolova i suzbijanje diskriminacije.

Iz prve ruke sve o prvom NOIR Festivalu u Zagrebu

Razgovor s Mimom Simić, selektericom filmskog dijela programa i jednom od organizatorica

Čemu i kome možemo zahvaliti na idejnom i organizacijskom pokretanju prvog Noir festivala u Zagrebu?

Iskreno govoreći, ovaj festival isprva je zapravo bio zamišljen kao poklon ex-Zadrana svojem rodnom gradu − nas tri (Ana Petričić Gojanović, Mirka Modrinić i Moja Malenkost), uz konspiratornu asistenciju Dalibora Matanića, htjeli smo doprinijeti kulturno-umjetničkom životu Zadra. Ana kao mozak organizacije, Mirka kao najkreativnija direktorica u univerzumu, a mene je dopao celuloidni dio crnog kolača. Međutim, Zagreb je pokazao mnogo više interesa za ovaj projekt, pa smo se ipak odlučile utaboriti u prijestolnici. No, Zadru još uvijek namjeravamo utjerati noir u kosti. Na ljeto.

Fokus prvog izdanja festivala čini film i utjecaj noirovske filmske forme na druge oblike umjetnosti. Zadržimo se, budući da razgovaramo s tobom, na filmu. Da je riječ o oka, pažnje i promišljanja vrijednoj formi, dokazuje to što se filmolozi, filmologinje, teoretičari i teoretičarke nikako ne mogu (po)složiti oko neke potencijalne, nazovi, liste filmova ili obilježja koji bi se mogli svesti pod „noarovsku filozofiju“. Što noir čini noirom i čime si se ti vodila u selekciji filmova?

Osim što je mjesto teorijskih prijepora, noir je, srećom, izrazito popularan stil/žanr/forma/nepoznanica, i uspijeva pomiriti tzv. visoku i nisku kulturu. U kostimu krimića, on nerijetko nudi iznimno poticajne društvene i estetske komentare. U vizualnom smislu, noir je prepoznatljiv po izrazito kontrasnoj fotografiji, ekspresionističkoj scenografiji (ipak su neki od najvećih autora film noira zapravo bili prebjezi iz nacističke Njemačke i Europe), dosta mračnoj viziji svijeta (ništa čudno, obilježen je u velikoj mjeri Drugim svjetskim ratom i njegovim posljedicama) i rodnih uloga/odnosa.

Subscribe to this RSS feed