Hani Domazet: Ne vjerujem u kult redatelja-tiranina

Hani Domazet (1985.) redateljica je i scenaristica. Njezin najnoviji projekt, 20-minutni kratki film „Tina&Sendy“, prošle je godine osvojio nagradu za najbolji scenarij na European Short Pitchu u Poznańu. Film je trenutno u fazi post-produkcije, a njegova je tema odnos dviju djevojaka koje se upoznaju na audiciji za pornografski film i provode cijeli dan i noć zajedno. Nekoliko domaćih medija već je pisalo o filmu, u prvi plan stavljajući situaciju audicije za pornografski film, kao i činjenicu da se u njemu u sporednoj ulozi pojavljuje Ava Karabatić.

Dok film čeka na rezutate prijava na domaće i međunarodne festivale, Hani nam je predstavila ideju filma svojim riječima, a razgovarale smo i o „ženskim temama“ na filmu i borbi sa svakodnevnim seksizmom.

Vedrana Bartulić: Žene koje boluju od endometrioze čekaju godinama dijagnozu zbog nerazumijevanja naših medicinara

Mnogo je bolesti i poremećaja koji pogađaju žene još uvijek nepriznato u službenoj medicini, a u hrvatskom zdravstvenom sustavu relativno je malen broj specijalista koji se bave njihovim prepoznavanjem i liječenjem.

Jedna takva bolest je i endometrioza o kojoj pričamo s Vedranom Bartulić , 45-godišnjom ženom koja se i sama godinama bori s teškoćama koje joj donosi u svakodnevni život. Naša sugovornica aktivno se zalaže da se postojanje ovog poremećeja pokušava učiniti vidljivim u medijskom prostoru, ali i u službenim medicinskim krugovima.

Feminae futbalis ili kako je Jutarnji otkrio žene koje vole nogomet

Sprema se Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, na ambalaže raznovrsnih proizvoda već se naveliko tiskaju crveno-bijeli kvadratići. U sveopćoj pripremi za najvažnije sportsko natjecanje na svijetu Jutarnji list senzacionalno je otkrio da – zamislite: i žene gledaju nogomet!

Iako bi netko na prvi pogled inicijativu mogao smatrati hvalevrijednom, već s prvim klikom na stranicu njihova projekta, u suradnji s Hrvatskim Telekomom, jasno je da je njihov pristup ženskoj navijačkoj populaciji višestruko problematičan i seksistički. Već se iz samoga naslova – Žene navijaju strastvenije (jer što su žene nego prvenstveno strastvene) – i grafičke opreme, može se shvatiti da je ova sadržaj ipak prvenstveno namijenjen muškom užitku.

Punčke u jesen na azijskoj turneji, Tús Nua na nezavisnom američkom cassette labelu

Posljednjih godina neki su ovdašnji nezavisni bendovi poput grupa Žen, Pridjevi i Seine, kantautorice Lovely Quinces i Ane Ćurčin, za svoju glazbu uspjeli zainteresirati publiku i medije izvan Hrvatske i regije. Iako nije riječ o senzacionalnim uspjesima, kontakti i poštovanje koje ove glazbenice i glazbenici uživaju izvan naših granica potvrđuju činjenicu da najveće mjerilo uspjeha nisu hrvatski Porini i tavorenje po mainstream radijskim listama.

Elizabeth Shüssler Fiorenza: Kritička feministička teorija u religiji stalno se propituje

Katolička feministička teologinja Elizabeth Shüssler Fiorenza prošli tjedan održala je predavanje "Feminizam, religija, teologija" u Zagrebu u organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik.

Autorica knjige "Njoj na spomen - Feministička teološka rekonstrukcija početaka kršćanstva" i predavačica na Harvard Divinity School zakoračila je u osmo desetljeće pa sljedećih pet godina planira predavati na pola radnog vremena, informirala nas je u šetnji gradom, dan nakon predavanja, pred put u Sarajevo.

Nina Power: Feminizam se mora povezati s klasnim pitanjem

Nina Power je na 11. Subversive Festivalu održala predavanje pod naslovom Feminizam i kapitalizam: gdje smo danas? Razgovor nakon predavanja moderirala je Ankica Čakardić. Nina Power je filozofkinja, kulturna kritičarka, prevoditeljica i marksistička feministkinja. Autorica je knjige One Dimensional Woman, još neprevedene na hrvatski jezik.

Power je na početku predavanja napomenula kako nema namjeru izložiti koherentnu i kompletnu analizu odnosa feminizma i kapitalizma, već locirati određene prijeporne točke u kojima se taj odnos može promatrati. Stoga je izlaganje bilo u određenoj fragmentarno i bez čvrste središnje linije.

Kao polazište za analizu stanja suvremenog feminizma iskoristila je zahtjev Alexandre Kollontai za potpunim zaposlenjem žena kao nužnog preduvjeta za destrukciju nuklearne obitelje. Potpuno zaposlenje omogućilo bi podruštvovljenje reproduktivnog rada koji se odvija u sferi domaćinstva kojeg obično obavlja žena. Tako bi briga za djecu postala odgovornost društva, primjerice u vidu javno financiranih vrtića, a ne pojedinki koje za taj posao nisu plaćene.

Lekcija iz Poljske: "Dok mi raspravljamo o rodnoj teoriji, ultrakonzervativne skupine su preuzele državu"

Prošli mjesec u Varšavi nekoliko tisuća obiteljaša i životara sudjelovalo je u maršu koji navodno slavi svetost ljudskog života (Marsz Świętości Życia). Sličan marš, Hod za život, održat će se i u Zagrebu, Rijeci i Splitu 19. svibnja, stoga smo odlučile porazgovarati s Agnieszkom Graff i Elżbietom Korolczuk, poljskim aktivistkinjama i profesoricama na fakultetu koje proučavaju antirodne pokrete.

Njihov članak Towards An Illiberal Future: Anti-Genderism and Anti-Globalization objavljen je prošle godine u časopisu Global Dialogue, a za knjigu Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilising Against Equality (2017.) napisale su poglavlje "Worse than communism and Nazism put together": War on gender in Poland.  

Šezdeset i devet godina sa sjenom: Život kao vrhunska literatura

Bio je siječanj 2010. godine i vratila sam se s plodonosne istraživačke stipendije u Berlinu, puna dojmova i pročitane literature, zadovoljna što sam suzila temu doktorata. Proučavat ću dnevnike kao književnost, objavljene dnevnike, i to dnevnike njemačkih književnica, profesionalnih autorica i intelektualki. U tom sam siječnju 2010. upoznala Mariju, koju je zanimalo isto, ali posve suprotno: dnevnici kao i mene, ali neobjavljeni i neuređeni, intelektualki, da, ali ne jezično i kulturno udaljenih, već onih naših, ovdje i sada. I što je najvažnije, ona je iz dnevničkih zapisa htjela čitati njihov život, a ne, poput mene, postulirati da je pisanje o životu literatura.

Osam godina, dva doktorata i dvije objavljene knjige o ženskim dnevnicima poslije, na stolu preda mnom je ukoričeni izbor iz dnevnika Divne Zečević, koji je Marija Ott Franolić izabrala kao okosnicu svoga rada dugog gotovo desetljeće, i koji je kroz mnogobrojne diskusije o ženskim dnevnicima i životima i mene pratio, u životu i u radu – razmrvljen, fragmentaran, i sad napokon cjelovit. Ali samo zato što je zaokružen lijepim ljubičastim koricama.

Monika Herceg: Marginalizirane znanstvenice su mi bliske jer se i sama borim da dođem do obrazovanja

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. godine. Studentica je fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljivane u različitim časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji te na Trećem programu Hrvatskoj radija. Uz nagradu Goran za mlade pjesnike (2017.), ove je godine pobjedila na natječaju Na vrh jezika. Dobila je i drugu nagradu na međunarodnom natječaju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humorističko-satiričkog žanra „Stevan Sremac“ 2017.

Poezija jedne mogućnosti

Knjiga Lično, sasvim lično Radovana Zogovića otkriva jednu apartnu liniju ljubavne poezije koja stoji kao posve odbačeno, ali inspirativno i uzbudljivo pesničko nasleđe, jedna mogućnost. Osim što se mogu analizirati na tematsko-motivskom nivou, pesme iz navedene knjige svedoče o tekstu koji se ispisuje u kontekstu jedne nove ljubavno-revolucionarne ali i antipatrijarhalne i antikapitalističke poetike i ideologije.

Zoopolis: Ne gledaj medvjeda dok spava, ili, koliko ima fikcije u dokumentarcima o divljim životinjama?

Filozof Michel Foucault heterotopiju definira kao ograničeni, simbolički i prezentacijski zgusnuti dio stvarnosti koji, unatoč tome što pokušava predstaviti „stvarni“, realni djelić svijeta, u tome nikada ne uspijeva. Uzmimo za primjer zoološki ili bilo koji drugi vrt. Ova su mjesta zamišljena kao mikrokozmosi koji na ograničenom (umanjenom) prostoru „udomljavaju“ životinjske i biljne vrste iz cijeloga svijeta – zbog čega je zgušnjavanje svega što želimo ondje prezentirati ili konzumirati neminovno.

Zamislimo samo nepregledna prostranstva kojima se kreću divlje životinje i koje predstavljaju njihov biotop. U zoološkim vrtovima njihov je biotop isceniran, umanjen, prilagođen ljudskoj pažnji i konzumiranju zbog čega, iako pokušava simulirati neki stvarni komadić našeg planeta (primjerice, afričku savanu) u tome nikada ne uspijeva. Polarni medvjed koji umjesto ledenih prostranstava na raspolaganju ima jednu stijenu i premaleni bazen, kao i nastamba za lavove koja je minijaturna u usporedbi s prirodnim staništem ovih životinja, samo su neki od dijelova ovakve heterotopije.

Teorijska čitanka: Joan Scott - rod kao kategorija povijesne analize

Joan Wallach Scott (1941.) američka je povjesničarka i autorica jednog od najutjecajnijih tekstova za izučavanje povijesti i roda, "Rod: korisna kategorija povijesne analize" ("Gender: A Useful Category of Historical Analysis"). Tekst je objavljen 1986. u znanstvenom časopisu American Historical Review (u kojem do danas ostaje jedan od najcitiranijih članaka), a zatim 1988. u knjizi Rod i politika povijesti (Gender and the Politics of History).

"Oni koji žele kodificirati značenja riječi vode unaprijed izgubljenu bitku," započinje Scott svoj tekst, "jer riječi, baš poput ideja i stvari koje označavaju, imaju svoju povijest."

Ova tvrdnja zvuči osobito relevantno i danas, u vrijeme kada ultrakonzervativne inicijative i Katolička crkva pokušavaju terminu "rod" pripisati značenja koja on nikad nije imao. Tekst Joan Scott stoga predstavlja izvrstan uvod i uvid u značenje "roda" i različite povijesne pristupe njegovom tumačenju.

Subscribe to this RSS feed