Nacionalno zdravstveno vijeće - kamen spoticanja u ostvarenju temeljnih ljudskih prava transrodnih osoba

U organizaciji udruge TransParent Hrvatska, u Zagrebu je jučer, u okviru projekta 'Parents Love Movement', održana tribina Rodni identitet – temeljno ljudsko pravo, na kojoj se raspravljalo o relevantnoj legislativi u Hrvatskoj, otporu društva i osnovnim preprekama s kojima se transrodne osobe susreću pri ostvarivanju svojih prava, ali i pozitivnim trendovima na svjetskoj razini.

Moderatorica i uvodničarka tribine bila je predsjednica udruge TransParent Sanja Stanojević, a gostovali su Peđa Grbin, saborski zastupnik iz redova SDP-a, Nebojša Paunović iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Claire House iz britanske organizacije za LGBTI prava Stonewall, te pravnici Bojana Ivanišević i Constantin Cojocariou.

Sunčani vikend u bizarnoj (Ne)lijepoj našoj 

Dnevna događanja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme postaju naprosto bizarna, sve mi se nešto čini da smo zalutali u neku paralelnu dimenziju. Svi su likovi isti, ali vrijednosti su nekako izokrenute, a sve veću količinu ljudi uspješno se zavarava da su ispravne. Kako drugačije protumačiti činjenicu da je Ladislav Ilčić posebni savjetnik za ljudska prava. Ilčić? Čovjek „koji LGBT građane smatra, blago rečeno, nastranima, koji se protivi školskom kurikulumu videći u njemu opasnost od pedofilije i incesta, koji zagovara borbeni antikomunizam i lustraciju i koji javno upozorava na ‘milijune muslimana’ iz Azije i Afrike koji žele doći u Europu i koji će nas preplaviti, budući da su oni ‘biološki jači od Europljana jer imaju puno djece’”, kako piše Novi list.

Bilo bi zato genijalno da možemo nekako ponovno otvoriti ta vrata u drugu stvarnost, sakupiti sve ljude koji vjeruju u toleranciju, suživot, ljudska prava i slobode, i otići u dimenziju u kojoj Željka Markić i Ladislav Ilčić nikad nikad nisu postali javne ličnosti, u kojoj je Davor Ivo Stier neki lokalni trgovac, a A-HSP nikad nije niti zaživio, ili da stvar bude još bizarnija, pripada lijevom političkom spektru.

Država kao suučesnik u femicidu

Prije nepuna dva dana u Zagrebu je još jedna žena preminula od ruke svog bivšeg partnera. Ženu, ako ćemo biti precizniji – djevojku od 18 godina, ubio je bivši partner. U vezi su bili prije nekoliko godina, a njezina je majka kazala kako ju je počinitelj nakon prekida nekoliko puta verbalno i fizički napadao, što je ubijena i prijavljivala policiji, no reakcija nadležnih je uobičajeno izostala.

Ovakve vijesti u Hrvatskoj postale su sasvim uobičajene, gotovo svakog tjedna na kioscima imamo prilike gledati debela crna slova koja nagovješćuju novi val nasilja, napada na manjine i nastavak femicida koji u Hrvatskoj i njezinom okruženju traje kroz cijelu tranziciju do danas. Udruge civilnog društva uporno upozoravaju na porast netolerancije u društvu, feministkinje već četiri godine pozivaju na ratifikaciju Istanbulske konvencije, a nadležne institucije i dalje ne obavljaju svoj posao.

Split i Rijeka kao 'Medina i Meka' LGBT clubbinga

U prethodnom tekstu o LGBT clubbingu pisali/e smo o zagrebačkoj sceni, odnosno začecima LGBT klupske scene u Hrvatskoj, a tom smo prilikom razgovarali/e s organizatoricama Queer Zagreb, Zbeletron i Partycipacija partija, koji su postali sinonim za opuštenu zabavu u Zagrebu.

Zagreb kao glavni grad nesumnjivo je u povlaštenijem položaju, pa je mogao poslužiti za primjer Rijeci i Splitu koji su, iako nešto sporije, na svojim scenama počeli raditi na programima namijenjenim LGBT populaciji i njezinim podržavateljima/cama.

Kristian Ranđelović: Nije nužno imati točno određene spolne karakteristike da bismo bili muškarac ili žena

Kristian Ranđelović dugogodišnji je LGBTIQ aktivist iz Beograda, koji je u sklopu organizacije Gayten-LGBT, Centar za promociju LGBTIQ prava organizirao prvu grupu podrške za trans ljude na Balkanu. Njegova su glavna područja rada trans i interspolna prava, pa je tako član uprave nove organizacije Organisation Intersex International – Europe kao i Equal Rights Association, koja se pak bavi LGBTIQ pravima na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, zbog čega smo s njim razgovarali o interspolnosti.

Kako se kalio zagrebački LGBT clubbing

Početkom 2000-tih godina u Zagrebu LGBT zajednica nije imala previše izbora kada je riječ o noćnom životu. Stariji pripadnici i pripadnice zajednice kao prvi otvoreno gay klub u Zagrebu pamte Bad Boy, koji je na Ksaveru od 1999. okupljao mahom muškarce, ali i dovoljan broj žena koje su bile željne opuštenijih izlazaka.

Studirati s invaliditetom - iskustva studentica

U posljednjem tekstu temata posvećenog uključenosti osoba s invaliditetom u sustav visokoškolskog obrazovanja, s Marinom Burom, studenticom sociologije i anglistike na Sveučilištu u Zadru, Anitom Blažeković, studenticom poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i s Kristinom Pospišil, studenticom sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, razgovarala sam o njihovim iskustvima studiranja: pristupačnosti i prilagođenosti studija i obrazovnih objekata, životu u studentskim domovima, dostupnosti prijevoza i asistenata/ica, kao i načinima na koje su se sa svim ovim suočile.

Za početak, što je vas motiviralo na upis studija? Jeste li upisale studij koji ste htjele? Je li neka tehnička stvar utjecala na vaš izbor (npr. fakultet ste odabrale zato što ste znale da je imao prostorne ili neke druge prilagodbe koje su vam bile potrebne)?

Lelia Kiš Glavaš: U RH se nedovoljno radi na kvaliteti obrazovanja djece s teškoćama u razvoju u smislu pripreme za visokoškolsko obrazovanje

U četvrtom tekstu temata posvećenog uključenosti studenata s invaliditetom u sustav visokoškolskog obrazovanja s Leliom Kiš-Glavaš, redovitom profesoricom na Odsjeku za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, razgovarali smo o zakonskoj regulaciji prava OSI,  neprimjerenoj pripremi učenika/ica s invaliditetom za studij, projektima usmjerenima na izjednačavanje mogućnosti za studente s invaliditetom u visokom obrazovanju te društvenoj inkluziji osoba s invaliditetom.

Svjetlana Marijon: Bez sustavne podrške koju vrše obučeni i plaćeni zaposlenici, podrška SSI nikada neće biti cjelovita

U trećem tekstu temata posvećenog uključenošću studenata/ica s invaliditetom u sustav visokološkolskog obrazovanja sa Svjetlanom Marijon, predsjednicom Udruge ZAMISLI, razgovaralie smo o ulozi udruga civilnog društva u pružanju podrške studentima/icama s invaliditetom, problemima projektnog financiranja koji otežavaju njihov rad, kao i nužnosti cjelovite potpore studentima/icama.

Branka Meić Salie: Potreban je zakon kojim bi se jasno propisali načini ostvarivanja podrške studentima s invaliditetom

U drugom tekstu temata posvećenog uključenosti osoba s invaliditetom u sustav visokoškolskog obrazovanja s Brankom Meić Salie, savjetnicom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, razgovaralie smo o postojećem sustavu podrške studentima/icama s invaliditetom, načinima na koje bi se on mogao unaprijediti, kao i načinima na koje bi se veći broj studenata/ica potaknuo na upis studija.

 
Prava osoba s invaliditetom trenutačno su zajamčena jako velikim brojem različitih, vrlo često nedovoljno jasnih zakonskih i podzakonskih propisa. Postoji li intencija i/ili potreba da se prava OSI objedine i jasnije definiraju? Na koji način se ovo tiče studenata/ica s invaliditetom?

Što se tiče propisa, a i općenito svih drugih usluga u najširem smislu koje koriste svi građani, tendencija je mainstreaminga. To znači da nije uputno stvarati posebne usluge ili posebne propise, već unutar postojećih dodatno pojasniti kako neka prava ili usluge mogu realizirati osobe koje su drugačije od prosjeka, dakle, uz uvažavanje svih oblika ljudske različitosti od kojih je invaliditet samo jedan dio.

Koliko sam uspjela saznati, na nacionalnoj razini ne postoje pouzdani podaci o ukupnom broju OSI koje su uključene u visokoškolsko obrazovanje. Je li uzrok nedostataka statistike stigmatizacija koja proizlazi iz samog čina popisivanja OSI? Mislite li uopće da bi postojanje ovakve statistike moglo koristiti samim studentima/icama?

Studenti s invaliditetom nisu se dužni registrirati kao studenti s invaliditetom ukoliko smatraju da bi time bili dodatno stigmatizirani. Međutim, ukoliko žele ostvariti pravo na određeni oblik prilagodbe ili podrške tijekom studiranja potrebno je da upute zahtjev i prilože svu potrebnu dokumentaciju kojom će dokazati svoj status. Time se u skladu s definicijom invaliditeta iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom ogleda socijalni model invaliditeta prema kojem okolina pretvara oštećenje neke osobe u invaliditet odnosno nemogućnost sudjelovanja u aktivnostima na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Drugim riječima, osoba bez podlaktice ne mora nužno biti i osoba s invaliditetom ukoliko joj njezino oštećenje ne sprječava u redovitom funkcioniranju niti joj za takvo funkcioniranje trebaju dodatne prilagodbe i podrška. Takva osoba će međutim imati suženi izbor zanimanja pa stoga smatramo da je opravdano da pri konkuriranju za neki od studija gdje njezina teškoća neće predstavljati dodatni izazov ima prednost.