O rodu i spolu iz psihološke, sociološke i antropološke perspektive

Foto: Inicijativa za feministički Filozofski Foto: Inicijativa za feministički Filozofski

Na Filozofskom fakultetu prošli tjedan održana je tribina Rod i spol u organizaciji Inicijative za feministički filozofski. Na tribini su govorile dr. sc. Željka Kamenov, dr. sc. Ana Maskalan i dr. sc. Nataša Jokić Begić, a raspravu je moderirala Andrea Anđelinić, članica Inicijative. Tribina se prvotno trebala održati u organizaciji Hrvatskog bioetičkog društva u vrijeme javnih rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije, ali su organizatori odustali zbog, prema njima, političke instrumentalizacije teme.

Kamenov je svoje izlaganje namijenila razlaganju pojmova roda i spola iz psihološke perspektive u najosnovnijim crtama. Pri tome je napomenula kako postoje određene razlike u jezičnim i kulturnim formulacijama tih pojmova, npr. riječ rod može značiti obitelj ili biološku klasifikaciju, dok je u engleskoj inačici riječ gender neproblematična. Razlikovanje spola i roda izvela je prema standardnom školskom modelu. Tako su pod kategorijom spola sadržane sve biološke distinkcije, dakle, između ostalog, anatomske i fiziološke razlike između spolnih organa, diferencije u proizvodnji hormona te kromosomske i genetičke razlike.

S druge strane, istaknula je da je rod hijerahijski širi pojam od spola. Uz spolna određenja, rod označuje sve ono što je određeno posredovanjem društva, naučena ponašanja koja se opisuju kao muška ili ženska. Takva ponašanja izražena su u rodnim ulogama koje pojedinci izvode u svakodnevnom životu, od načina odijevanja do ponašanja u međusobnim interakcijama. Primjerice, od žena u patrijarhalnim društvima se očekuje da budu ekspresivne, nose haljine, brinu o kućanstvu, dok muškarac preuzima ulogu instrumentalnog priskrbivača. Ali, karakteristike poput ekspresivnosti ili instrumentalnosti nisu nužna svojstva žena ili muškaraca, već to postaju u društveno određenim rodnim ulogama, što je Kamenov pokazala na temelju psiholoških istraživanja. Svijest o rodnim ulogama koja je postala temeljni dio pojma o sebi postaje rodnim identitetom: “Dijete stvara svoj rodni identitet kad za sebe može reći da je curica ili dečko,” pojasnila je.

Izlaganje Ane Maskalan trebalo je problematizirati odnos politike i roda te ga je naslovila “Ajmo ukinut rod”. Kritizirala je probleme s kojima se znanost suočava u opravdavanju svojih rezultata unutar društvenog i političkog polja. Znanje kao rezultat znanstvenog rada ne nailazi na opće prihvaćanje koje činjenice zahtijevaju. Činjenice prirodnih znanosti se osporavaju te stoga dolazi do pojava poput necijepljenja djece, neprihvaćanja klimatskih promjena ili tvrdnji da je zemlja ravna ploča.

U skladu s takvim odnosom društva prema znanosti, Maskalan je analizirala rod kao rezultat višedesetljetnog rada i istraživanja društvenih i humanističkih znanosti. Problematizirala je i odbacila kao nezasnovanu opću percepciju društvenih znanosti kao manje rigoroznih i egzaktnijih od prirodnih znanosti. Tvrdi da rod ima istu pretenziju na važenje kao i bilo koji rezultat istraživanja prirodnih znanosti. Kao znanstveni pojam rod je kompleksan i nije ga moguće svesti na binarnu opoziciju muško-žensko.

Maskalan je navela nekoliko antropoloških primjera, od plemena Čambri u Novoj Gvineji, gdje su rodne uloge muškaraca i žena suprotne onima na zapadu, do virdžina u Crnoj Gori, gdje su žene u obiteljima bez muškog nasljednika živjele kao muškarci. Takvi primjeri potvrđuju opravdanost razlikovanja roda i spola te uklanjaju bilo kakve teze o jednostavnoj biološkoj determiniranosti. Maskalan je također istaknula, pozivajući se na Branku Galić, hijerarhijsku strukturu rodnih uloga, gdje se jedna strana, u većini slučajeva muška, smatra vrijednosno nadređenom.

Nataša Jokić Begić je predstavila poziciju kliničke prakse. Navela je velik napredak u radu s transrodnim osobama od kraja devedesetih godina i nekadašnjih shvaćanja transrodnosti kao psihoze. U Hrvatskoj tada jednostavno nije postojalo potrebno znanje niti procedure za klinički rad s transrodnim osobama. Takvo stanje dovodilo je do nemogućnosti transrodnih osoba da dobiju pomoć ili savjetovanje. S druge strane, nedostatak znanja povratno je utjecao na smanjenu percepciju transrodnosti u društvu jer se činilo da postoji tek neznatan broj takvih osoba, dok u stvarnosti većina njih nije imala mjesto ili znanje kako i gdje da potraži podršku.

Jokić Begić je istaknula veliku brzinu kojom se mijenja terminologija u znanstvenom proučavanju roda i spola, navevši transseksualnost kao primjer neodgovarajućeg zastarjelog termina koji je zamijenjen s transspolnošću. Pri tome nije riječ tek o pojmovnom cizeliranju, već o stvaranju odgovarajućeg znanja o stvarnim pojavama koje omogućuju širenje mogućnosti rada s transrodnim osobama. Primjerice, razlikovanje između spolnosti, roda i seksualne orijentacije omogućuje transrodnim osobama da bolje shvate i izgrade svoj identitet ili pronađu momente razlikovanja s identitetom koje propisuje društvo. Jokić Begić je za kraj riječ prepustila Noi Pintariću, koji je kao transrodna osoba prenio neka svoja iskustva odrastanja i suočavanja s rodnim normama.

Tribina je prikazala problematiku roda i spola iz znanstvene, poglavito psihološke, sociološke i antropološke perspektive, ali su se otkrili i određeni nedostaci takvih pristupa bez šireg političkog i historijskog konteksta jer činjenice društvenih i humanističkih znanosti ne nastaju u vakuumu, već u konkretnom socio-ekonomskom okviru.

Zadnja izmjena: 10-06-2018 @ 14:47