Šest autorica traži čitatelje/ice: knjižne preporuke za ljeto 2017.

Globalno zatopljenje pogoduje čitalačkim navikama. Uvjerila sam se u to ovog ljeta, dok sam dane provodila u svojevrsnom “kućnom pritvoru”, skrivena od vreline koja je vladala na otvorenom.

Ljetu još nije kraj, raduju se tome oni koji ga vole i u njemu uživaju. Oni poput mene, koji se s nostalgijom sjećaju nekadašnjih "pristojnih" ljetnih temperatura, čekaju bablje ljeto i ranu jesen. I jednima i drugima u tekstu koji slijedi preporučam šest zanimljivih naslova, knjiga kojima u nekoliko sati možete provesti lijepe trenutkespoznaje, opuštanja i humora.

Jennifer Lyn Morone: Korporacije skupljaju i zlorabljuju naše podatke

"Ja sam Jennifer Lyn Morone Inc. i osmislila sam novi poslovni model čija je svrha procijeniti vrijednost pojedinca u odnosu na društvo i na podatke koje ona ili on stvara."                                                     

Tim riječima umjetnica, a sada i korporacija, Jennifer Lyn Morone ukratko opisuje svoj projekt, koji je bio predstavljen u riječkoj galeriji Drugo more u lipnju/srpnju 2017.

Nevidljive sile: Razotkrivanje ženske povijesti Rijeke

Građanskom akcijom "Nevidljive sile: žene koje su oblikovale naš grad", Zaklada Sveučilišta u Rijeci proteklih je mjesec dana upoznavala lokalnu zajednicu sa znamenitim ženama koje su svojim radom i postignućima kroz arhitekturu, kulturu, javno djelovanje i znanost dale doprinos izgradnji fizičkog i konceptualnog prostora Rijeke kao grada.

Akcija se realizirala kroz seriju tribina koje su, uz biografsko tematiziranje odabranih žena, obuhvatile i širi društveni kontekst spomenutih područja iz rodne perspektive; a na njima su sudjelovali predstavnici/ce akademske zajednice, struke te organizacija civilnog društva. Posljednja tribina održana je ranije ovog tjedna; a tim smo povodom o projektu, ženama koje je predstavio, feminističkoj Rijeci i planovima za budućnost razgovarale s Ivom Rinčić, ravnateljicom ZSRI te Andreom Laurić, voditeljicom projektnih aktivnosti.

Ines Matijević Cakić: Majčinstvo u sferi umjetnosti

Stvaralačka putanja likovne umjetnice Ines Matijević Cakić vidljivo je kontekstualizirana postavkama feminističke filozofije, iako je u isto vrijeme vrlo odlučno odmaknuta od njezinih radikalnih i eksplicitnih društvenih zasada. Točnije bi bilo ustvrditi kako je pitanje rodnog identiteta i subjektiviteta koji iz njega proizlazi ušiveno u gotovo sve slojeve njezina umjetničkoga rukopisa: od likovne koncepcije, preko narativa koji ga potkrjepljuje, pa sve do tankoćutne obrisne linije kojom se realizira. Upravo navedene karakteristike čine osnovnu nutritivnu vrijednost autoričina opusa koji svakim novim radom oblikuje prepoznatljivu senzibilnost na prostoru suvremene hrvatske likovne scene.

Vedrana Klepica: Jedina umjetnost koju imam potrebu stvarati je ona koja se opire pravilima

Dramska autorica i redateljica mlađe generacije Vedrana Klepica, jedna je od najperspektivnijih dramatičarki i redateljica mlađe generacije.

Uz Petru Glad, Klepica je voditeljica kazališne družine Kufer, a neke od njezinih najvažnijih predstava su „Tragična smrt ekonomskog analitičara“ i J.A.T.O. što je u režiji Tanye Dickson postavljeno u MKA Theatru u Melbourneu. Povod za razgovor s ovom društvenom angažiranom autoricom je nedavno postavljena predstava Bijeli bubrezi, koju je Klepica napisala i režirala, a čije se najnovije izvedbe očekuju u svibnju u Teatru &TD.

(Ne)vidljiva domaćica

U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu prije nekoliko godina izložena je kapetanska uniforma mog djeda pomorca, koji je svoj život posvetio moru i plovidbi. Ali što je s „uniformom“ moje bake, majke i domaćice, koja je za razliku od djeda svoju karijeru gradila kod kuće? Kako je upravo njezina “karijera” bila nužna pretpostavka njegove, imala sam potrebu izložiti i njenu odoru. Bez ovog čina, slika je bila nepotpuna.

U ovom se slučaju spletom okolnosti upravo radi o kapetanu i pomorcu. Pomorstvo i brodovi su sve donedavno bili hermetična muška domena u koju je ženama pristup bio izričito zabranjen. No kako bi muževi, braća i sinovi bili u mogućnosti odlaziti u svoje pohode i ekspedicije, na kopnu su, bez previše izbora, ostajale žene kako bi brinule o domu.

Mridula Garg: Iako ne pišem kao žena, ljudi čitaju moje tekstove kao ženske

Četrdeset godina stvaranja Mridulu Garg (1938.) čini nezaobilaznom autoricom u pregledu hindske književnosti koja je pak tek jedna od mnogih na Indijskom potkontinentu uz bok engleskoj, bengalskoj, tamilskoj i inima. Četrdeset je to godina štrikanja i vezenja tekstova, ostanemo li u 'ženskome' ključu i gledamo li Mridulu kao jednu od autorica ženskoga pisma u hindskoj književnosti. No, kako sama autorica ističe, biti žena tek je dio njezina identiteta.

Intervju s autoricom donosimo povodom skoroga izlaska njezine priče Zeleni bindi u zbirci Lotosi od neona: indijski autori o gradovima i drugim ljubavima (urednice Lora Tomaš, Marijana Janjić). Knjigu uskoro objavljuje Studio TiM, a donosi priče i poeziju indijskih književnika i književnica prevedene s engleskoga i hindskoga jezika.