Vedrana Klepica: Jedina umjetnost koju imam potrebu stvarati je ona koja se opire pravilima

Dramska autorica i redateljica mlađe generacije Vedrana Klepica, jedna je od najperspektivnijih dramatičarki i redateljica mlađe generacije.

Uz Petru Glad, Klepica je voditeljica kazališne družine Kufer, a neke od njezinih najvažnijih predstava su „Tragična smrt ekonomskog analitičara“ i J.A.T.O. što je u režiji Tanye Dickson postavljeno u MKA Theatru u Melbourneu. Povod za razgovor s ovom društvenom angažiranom autoricom je nedavno postavljena predstava Bijeli bubrezi, koju je Klepica napisala i režirala, a čije se najnovije izvedbe očekuju u svibnju u Teatru &TD.

(Ne)vidljiva domaćica

U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu prije nekoliko godina izložena je kapetanska uniforma mog djeda pomorca, koji je svoj život posvetio moru i plovidbi. Ali što je s „uniformom“ moje bake, majke i domaćice, koja je za razliku od djeda svoju karijeru gradila kod kuće? Kako je upravo njezina “karijera” bila nužna pretpostavka njegove, imala sam potrebu izložiti i njenu odoru. Bez ovog čina, slika je bila nepotpuna.

U ovom se slučaju spletom okolnosti upravo radi o kapetanu i pomorcu. Pomorstvo i brodovi su sve donedavno bili hermetična muška domena u koju je ženama pristup bio izričito zabranjen. No kako bi muževi, braća i sinovi bili u mogućnosti odlaziti u svoje pohode i ekspedicije, na kopnu su, bez previše izbora, ostajale žene kako bi brinule o domu.

Mridula Garg: Iako ne pišem kao žena, ljudi čitaju moje tekstove kao ženske

Četrdeset godina stvaranja Mridulu Garg (1938.) čini nezaobilaznom autoricom u pregledu hindske književnosti koja je pak tek jedna od mnogih na Indijskom potkontinentu uz bok engleskoj, bengalskoj, tamilskoj i inima. Četrdeset je to godina štrikanja i vezenja tekstova, ostanemo li u 'ženskome' ključu i gledamo li Mridulu kao jednu od autorica ženskoga pisma u hindskoj književnosti. No, kako sama autorica ističe, biti žena tek je dio njezina identiteta.

Intervju s autoricom donosimo povodom skoroga izlaska njezine priče Zeleni bindi u zbirci Lotosi od neona: indijski autori o gradovima i drugim ljubavima (urednice Lora Tomaš, Marijana Janjić). Knjigu uskoro objavljuje Studio TiM, a donosi priče i poeziju indijskih književnika i književnica prevedene s engleskoga i hindskoga jezika.

Jelena Kovačić: Unutar žutih, impozantnih zidova HNK Rijeka mnogo je volje i energije za promjenom

Dramaturginja Jelena Kovačić, nakon niza godina kazališnog rada, postala je, s početkom ove kalendarske godine i službeno, nova ravnateljica Hrvatske drame u riječkom HNK gdje je naslijedila Magdalenu Lupi. Autorica, zajedno s Anicom Tomić, više nagrađivanih kazališnih projekata, naredne će četiri godine tako krojiti repertoar jedne od četiri nacionalna kazališne kuće koja je, zajedno s novim vodstvom zagrebačkog HNK (osovina Vrgoč-Buljan), počela donositi neke odavno potrebne promjene u nacionalne kazališne kuće.

Dramaturško-redateljski tandem Kovačić-Tomić (koji čini zajedno s Anicom Tomić) nedavno je, osim toga, u zagrebačkom Teatru &TD, gdje su svojevremeno postavile neke od svojih najboljih predstava (Imitatori glasova, 2007. i Kučkini sinovi, 2007.), predstavio i novi autorski projekt Magic Evening.

Tea Tupajić: Projekt 'Umjetnost obmane' bio je moj prvi susret sa shvaćanjem umjetnosti kao nečeg potencijalno opasnog

Kazališna redateljica i teoretičarka izvedbenih umjetnosti Tea Tupajić ovog je mjeseca u Zagrebu, u okviru Human Rights Film Festivala, održala radionicu primamljivog naziva 'Špijunska škola' s ciljem predstavljanja mogućnosti međuljudske komunikacije i njenih dometa. Radionica je izvedena kao dio projekta Umjetnost obmane koji je razvila kroz rad s agentima izraelskih tajnih službi.

Priča o tajnim službama i subverzivnom karakteru umjetnosti, te ulozi kustosa u polju izvedbenih umjetnosti i njihovim odgovorima u obranu umjetnosti mjesta su koja su obilježila ovaj razgovor.

Bend Ti, ja i moja mama: Pjevamo o potrebi da živimo po svome, makar to značilo da nećemo preživjeti

Prvi smo napravili intervju s novim skoro sveženskim bendom na domaćoj sceni – grupom Ti, ja i moja mama. Nakon što su nedavno izbacile svoj prvi singl „Jako sam mala“ o kojemu smo već pisale, članice ovog benda neobičnog imena vrijedno vježbaju za svoj prvi nastup, koji će održati u veljači iduće godine. Ti, ja i moja mama nastale su iz ponovnog glazbenog susreta dijela aktualne postave U pol' 9 kod Sabe s njihovom bivšom gitaristicom Sandrom Sobočanec.

Štovateljica njihova rada postala sam i prije nego sam se s njima sprijateljila, stoga mislim da imam pravo da ih upravo ja prva stavim pod paljbu novinarskih pitanja. Nakon što sam poslušala većinu materijala s EP-ja koji predstavljaju u veljači, spremna sam izreći bondovsku rečenicu: Vjerujte mi na riječ. Ti, ja i moja mama je nešto što ćete vrlo rado htjeti slušati doma i na koncertima, bend koji bi, baš poput U pol' 9 kod Sabe, mogao ostaviti znatnog traga na domaćoj glazbenoj sceni. Neki od argumenata za ovu tvrdnju možda se kriju među redcima koji slijede.

Zmija u njedrima: filmska saga o ubojstvu Oca

Film španjolskog redatelja Carlosa Saure Zmija u njedrima (Cria Cuervos) iz 1976. godine, sada već uvelike percipiran kao njegovo remek-djelo, nastao je samo godinu dana nakon smrti diktatora Francisca Franca.

Vrijeme nastanka je utoliko više simptomatično ukoliko se uzme u obzir način na koji je u filmu prikazana figura oca, Frankovog generala. U vrijeme dok su Frankov lik i nasljeđe još uvijek živi, film preispituje podanički odnos prema preminuloj figuri  pater familiasa iz perspektive njegove kćeri, protagonistice filma. Na taj način se otvara pitanje kako se postaviti prema takvom nasljeđu i patrijarhalno-fašističkom zalogu društva.