Tea Tupajić: Projekt 'Umjetnost obmane' bio je moj prvi susret sa shvaćanjem umjetnosti kao nečeg potencijalno opasnog

Kazališna redateljica i teoretičarka izvedbenih umjetnosti Tea Tupajić ovog je mjeseca u Zagrebu, u okviru Human Rights Film Festivala, održala radionicu primamljivog naziva 'Špijunska škola' s ciljem predstavljanja mogućnosti međuljudske komunikacije i njenih dometa. Radionica je izvedena kao dio projekta Umjetnost obmane koji je razvila kroz rad s agentima izraelskih tajnih službi.

Priča o tajnim službama i subverzivnom karakteru umjetnosti, te ulozi kustosa u polju izvedbenih umjetnosti i njihovim odgovorima u obranu umjetnosti mjesta su koja su obilježila ovaj razgovor.

Bend Ti, ja i moja mama: Pjevamo o potrebi da živimo po svome, makar to značilo da nećemo preživjeti

Prvi smo napravili intervju s novim skoro sveženskim bendom na domaćoj sceni – grupom Ti, ja i moja mama. Nakon što su nedavno izbacile svoj prvi singl „Jako sam mala“ o kojemu smo već pisale, članice ovog benda neobičnog imena vrijedno vježbaju za svoj prvi nastup, koji će održati u veljači iduće godine. Ti, ja i moja mama nastale su iz ponovnog glazbenog susreta dijela aktualne postave U pol' 9 kod Sabe s njihovom bivšom gitaristicom Sandrom Sobočanec.

Štovateljica njihova rada postala sam i prije nego sam se s njima sprijateljila, stoga mislim da imam pravo da ih upravo ja prva stavim pod paljbu novinarskih pitanja. Nakon što sam poslušala većinu materijala s EP-ja koji predstavljaju u veljači, spremna sam izreći bondovsku rečenicu: Vjerujte mi na riječ. Ti, ja i moja mama je nešto što ćete vrlo rado htjeti slušati doma i na koncertima, bend koji bi, baš poput U pol' 9 kod Sabe, mogao ostaviti znatnog traga na domaćoj glazbenoj sceni. Neki od argumenata za ovu tvrdnju možda se kriju među redcima koji slijede.

Zmija u njedrima: filmska saga o ubojstvu Oca

Film španjolskog redatelja Carlosa Saure Zmija u njedrima (Cria Cuervos) iz 1976. godine, sada već uvelike percipiran kao njegovo remek-djelo, nastao je samo godinu dana nakon smrti diktatora Francisca Franca.

Vrijeme nastanka je utoliko više simptomatično ukoliko se uzme u obzir način na koji je u filmu prikazana figura oca, Frankovog generala. U vrijeme dok su Frankov lik i nasljeđe još uvijek živi, film preispituje podanički odnos prema preminuloj figuri  pater familiasa iz perspektive njegove kćeri, protagonistice filma. Na taj način se otvara pitanje kako se postaviti prema takvom nasljeđu i patrijarhalno-fašističkom zalogu društva.

Film koji nas je uvrijedio

Dok su se jučer palila svjetla kinodvorane, pomislila sam kako mi je kraj novog Grlićevog filma ujedno i njegova najdraža scena: odjavna špica na kojoj su izlistana imena ljudi koji su na filmu radili i preko nje nova pjesma Josipe Lisac, Riječ koja nas je uvrijedila. Napokon je bilo gotovo, da. Devedeset minuta stereotipa i neuvjerljivosti, devedeset minuta općih mjesta i površnosti.

Najgoru scenu dobila sam već negdje na polovici filma: dok simpatični policajac Samardžić (Dejan Aćimović) napamet ponavlja retke Ustava Republike Hrvatske s kojim se muči tijekom čitavog filma, njegova žena Maja (Ksenija Marinković) puši mu kurac ispod plahte. Namjerno sam vulgarna, da, zato da pobliže dočaram atmosferu samog filma.

'Primadone' na jezeru Vierwaldstatter

Lucerne, švicarski gradić smješten na jezeru Vierwaldstatter među Alpama, kojeg je na  svojim platnima ovjekovječio J.M. W. Turner, u prozi Tolstoj i Twaine, u glazbi Wagner, a kraljica Viktorija posjećivala pod pseudoimenom Kontesa od Kenta, u današnje vrijeme prebivalište je najvećih glazbenika/ca svijeta, koji se od 1938. naovamo okupljaju na Ljetnom lucernskom festivalu.

Festival je nastao kad je Arturo Toscanini odbio dirigirati u fašističkoj Italiji i nacistima okupiranoj Austriji te formirao elitni orkestar od članova i solista različitih orkestara, uglavnom Židova koji su dolaskom nacističkog režima u Njemačkoj i Austriji izgubili posao.

Ana Janevski: Muzej treba biti aktivni sugovornik i pokretač inicijativa vezanih za civilno društvo

Biografija Ane Janevski jedna je od onih pred kojima je teško ostati neimpresioniran: nakon završenog studija književnosti na rimskoj Sapienzi, magistrirala je na pariškoj École des hautes études en sciences sociales, nakon čega je četiri godine radila kao kustosica u varšavskom Muzeju moderne umjetnosti, da bi 2011. prešla u njujoršku MoMA-u gdje se i trenutno nalazi na poziciji Associate Curator u Odjelu za medije i performans gdje je organizirala niz performansa s poznatim imenima kao što su Yvonne Rainer, Simone Forti, Rabih Mroué...

Ove glavne biografske koordinate ispresijecane su, naravno, brojim kratkoročnijim (van)institucionalnim projektima i suradnjama među kojima se posebno ističe izložba "As Soon as I Open my Eyes I See a Film", projekt  "Invisible Women of Solidarity" sa Sanjom Iveković te izložba Mladena Stilinovića u njujorškom e-flux-u.