Ana Opalić: Ne možemo pjevati egzistencijalističku pjesmu o ljubavi i besmislu u kupaćem kostimu!

Zagrebačka pop grupa Ti, ja i moja mama, proizašla iz - za sada - popularnijeg benda - U pol' 9 kod Sabe ovih je dana trebala imati premijeru video spota za pjesmu Teška kao dno, no sve domaće televizijske kuće odbile su ga prikazati. O tome zašto je njihov spot naišao na takav prijem mainstream medija govori glavan autorica benda, fotografkinja i glazbenica Ana Opalić

Šest autorica traži čitatelje/ice: knjižne preporuke za ljeto 2017.

Globalno zatopljenje pogoduje čitalačkim navikama. Uvjerila sam se u to ovog ljeta, dok sam dane provodila u svojevrsnom “kućnom pritvoru”, skrivena od vreline koja je vladala na otvorenom.

Ljetu još nije kraj, raduju se tome oni koji ga vole i u njemu uživaju. Oni poput mene, koji se s nostalgijom sjećaju nekadašnjih "pristojnih" ljetnih temperatura, čekaju bablje ljeto i ranu jesen. I jednima i drugima u tekstu koji slijedi preporučam šest zanimljivih naslova, knjiga kojima u nekoliko sati možete provesti lijepe trenutkespoznaje, opuštanja i humora.

  • u rubrici Kultura

25 novih filmova redateljica koje treba pogledati

Manjak filmova redateljica na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu nije veliko iznenađenje. Jedan od najprestižnijih festivala samo je jedanput dodijelio glavnu nagradu ženi, Jane Campion za film Piano 1993. godine. Srećom postoji cijeli svijet filmaštva izvan festivalskog kruga muških autora. Od povratka Sofije Coppole do debitantkinja poput Hope Dickson Leach, portal Little White Lies napravio je listu 25 novih filmskih ostvarenja redateljica na koje treba obratiti pozornost.

Sweet-Vicious: Slatko-opaka osveta silovateljima

Sweet-Vicious MTV-jeva je serija redateljice Jennifer Kaytin Robinson premijerno prikazana u studenom 2016. godine.  Radnja se vrti oko studentica Jules i Ophelije koje se udružuju u osvetničkom pohodu na silovatelje na jednom američkom kampusu. Serija je napravljena u duhovitom i simpatičnom stilu podsjećajući na MTV-jevu seriju Awkward, ali istovremeno se ozbiljno hvata u koštac sa kulturom silovanja te sadrži potresne scene seksualnog napada, fizičkog nasilja, mračnih momenta posttraumatskog stresa i depresije.

Protagonistkinje su kompleksno karakterno razrađene, nisu prikazane kao 'apsolutne' žrtve, niti kao da su apsolutno u pravu, štoviše, u ranijim epizodama prve sezone zbog krivih informacija napadnu nevinog studenta. Nasilje protagonistkinja prema silovateljima prikazano je, prema riječima redateljice, kao svojevrsni wish-fulfillment za istjerivanje pravde u svijetlu izostanka institucionalne pravne pomoći fakulteta i policije te okrivljavanje žrtve od strane šire javnosti.

Sedam najzanimljivijih tv serija 2016. godine prema našem izboru

Od političke satire, preko SF misteryja, tv drama karaktera i sitcoma do dokumentaraca o prirodi: ove smo godine na torrentima relativno lagano nalazile lijek za hlađenje i opuštanje od nasilnog i dramatičnog svijeta oko nas. Što nas je od bogate televizijske produkcije u godini koju smo upravo ispratilei zaista "zakačilo", pročitajte u tekstu koji slijedi. 

Jela Godlar i njene sanje

Nekoliko kratkih, gotovo servisnih vijesti razbacanih po lokalnim šibenskim web portalima i jedna sa zakašnjenjem, posmrtno objavljena priča, sažimaju svu medijsku reakciju na nedavnu smrt spisateljice Jele Godlar.

7 najutjecajnijih lezbijskih filmova u proteklih 7 godina

Unatoč velikim koracima koje su queer žene učinile na TV-u u proteklih sedam godina, veliki ekran im još uvijek izmiče. U svijetu u kojemu je dovoljno teško pronaći film u kojem glavnu ulogu igra heterosekualna žena, izdvojiti filmove s lezbijkama kao glavnim protagonisticama pravi je izazov. 2015. godina svakako je bila iznimka, međutim, taj trenutak nikako ne smijemo zamijeniti za trend. Stoga prenosimo pregled filmova koji su od 2009. godine ostavili lezbijskog traga u kinematografiji.

The Kids Are All Right, 2010.

'When Attitudes Become the Norm' Beti Žerovc - kritika fenomena kustoske euforije

Kuriranje, kao što kaže Mary Anne Staniszewski u pogovoru knjige koja je predmet ovog prikaza, postalo je gotovo univerzalno adaptabilan i primjenjiv termin. Pod palicu kustosa/ice moguće je staviti gotovo sve – od potrošačkih artikala preko bioinformatike do medijskih objava.

Staniszewski to stanje zove – 'Curatoria Euphoria'. Iako moja primarna profesija ne uključuje nužno kuratorsku dimenziju, i sama sam se zatekla kako u profesionalnim pregledima i CV-u pišem kako sam kurirala filmske programe: radi se o autorskom konceptu, naravno, ali... zašto 'kuriranje' filmskog programa bolje zvuči od npr. koncipiranja filmskog programa? Što je to toliko privlačno u kustoskom modelu rada, koji su sastojci tog magičnog adaptogena koji omogućuje kustosku sveprisutnost i nadmoćnu semantičku energiju kuriranja?

  • u rubrici Kultura
Subscribe to this RSS feed