Rušenje stereotipa koji muče mlade Romkinje

U Europi trenutno živi 12 milijuna Roma i Romkinja koji/e čine najveću europsku manjinu. Unatoč tome, o njima znamo vrlo malo, što stvara plodno tlo za neutemeljene mitove i diskriminaciju. Članice romske feminističke kazališne družine Giuvlipen žele dati glas svojoj zajednici te stati na kraj mitovima i predrasudama s kojima se svakodnevno susreću.

Naziv družine Giuvlipen sastoji se od romske riječi za ženu – đuvli i sufiksa –ipen, koji označava mnoštvo. Ta kovanica je najbliži prijevod riječi 'feminizam' na romski jezik, tvrdi Mihaela Drăgan, jedna od osnivačica družine, koja je i diplomirala romski jezik. Drăgan se nada kako će ta riječ uskoro ući u rječnik romskog jezika.

Komedija heteropatrijarhalne tjeskobe

Dramatično iskustvo izlaska iz ormara jedan je od najčešćih motiva u umjetnosti LGBTQ autorica i autora. Priče o coming outu s razlogom su uglavnom tužne i dirljive, no u umjetničkim pokušajima da se s tom traumom nosi nerijetko se zalazi u predvidljivost i patetiku.

Već klasična i u neku ruku okoštala fabula samopropitkivanja, otkrivanja vlastite seksualnosti i/li rodnog identiteta s kulminacijom u razotkrivanju okolini, nakon koje obično slijedi konačno prihvaćanje sebe, pomalo zastarijeva i kvir umjetnost sve više poseže za nekim drugim momentima kvir iskustava.

Vedrana Klepica: Jedina umjetnost koju imam potrebu stvarati je ona koja se opire pravilima

Dramska autorica i redateljica mlađe generacije Vedrana Klepica, jedna je od najperspektivnijih dramatičarki i redateljica mlađe generacije.

Uz Petru Glad, Klepica je voditeljica kazališne družine Kufer, a neke od njezinih najvažnijih predstava su „Tragična smrt ekonomskog analitičara“ i J.A.T.O. što je u režiji Tanye Dickson postavljeno u MKA Theatru u Melbourneu. Povod za razgovor s ovom društvenom angažiranom autoricom je nedavno postavljena predstava Bijeli bubrezi, koju je Klepica napisala i režirala, a čije se najnovije izvedbe očekuju u svibnju u Teatru &TD.

  • u rubrici Kultura

Jelena Kovačić: Unutar žutih, impozantnih zidova HNK Rijeka mnogo je volje i energije za promjenom

Dramaturginja Jelena Kovačić, nakon niza godina kazališnog rada, postala je, s početkom ove kalendarske godine i službeno, nova ravnateljica Hrvatske drame u riječkom HNK gdje je naslijedila Magdalenu Lupi. Autorica, zajedno s Anicom Tomić, više nagrađivanih kazališnih projekata, naredne će četiri godine tako krojiti repertoar jedne od četiri nacionalna kazališne kuće koja je, zajedno s novim vodstvom zagrebačkog HNK (osovina Vrgoč-Buljan), počela donositi neke odavno potrebne promjene u nacionalne kazališne kuće.

Dramaturško-redateljski tandem Kovačić-Tomić (koji čini zajedno s Anicom Tomić) nedavno je, osim toga, u zagrebačkom Teatru &TD, gdje su svojevremeno postavile neke od svojih najboljih predstava (Imitatori glasova, 2007. i Kučkini sinovi, 2007.), predstavio i novi autorski projekt Magic Evening.

  • u rubrici Kultura

Nepoznate žene Shakespeareovih drama

Život i djelo Williama Shakespeara ne prestaju inspirirati stručnjake/inje, a velike elizabetanske i đorđijske kazališne zvijezde poput Willa Kempea, Richarda Burbagea i Davida Garricka i danas se pamte u svijetu kazališta. Međutim, što je s glumicama koje su se pojavljivale u istim družinama kad i spomenuti? Njihova imena i ugled su danas nažalost uglavnom nepoznati. Međutim nedavna istraživanja bave se rijetkom i revolucionarnom pojavom glumica u renesansnom kazalištu.

Ženske uloge u Shakespearovim djelima su do 1660. godine su igrali muškarci i mladići, a nova istraživanja Britanske knjižnice otkrila su detalje iz karijera nekoliko pionirki koje su igrale Shakespearove likove i tako učinile velike pomake u kazalištu svoga  vremena. Smatrane prostitutkama, ili u najboljem slučaju golicavom razonodom, ovih šest ili sedam istaknutih glumica morale su se izboriti za svoje mjesto u prethodno isključivo muškoj družini. Morale su se također nositi i s imućnom muškom publikom koja je svake večeri dodatno plaćala kako bi ih promatrala dok su se presvlačile.

Franka Perković: Jedino sustavno što u sustavu prepoznajem je ignorancija

Iako izbor Franke Perković za novu Dekanicu Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu nije povijesni presedan (navedenu je funkciju prije nje u periodu od 1996. do 2000. obnašala Maja Rodica Virag kao prva žena na toj funkciji), svakako je riječ o činu od povijesnog značaja, s obzirom na to da je riječ o tek drugoj Dekanici u sedamdesetšestogodišnjoj povijesti ADU (ako kao godinu njenog službenog osnivanja uzmemo 1950. Više o povijesti Akademije pročitajte ovdje).

Afirmirana i nagrađivana kazališna redateljica, izvanredna profesorica na Odsjeku glume, osnivačica i voditeljica (zajedno s Dorom Ruždjak Podolski) kazališne skupine KUFER, voditeljica Dječjeg kazališta Dubrava, naredne će dvije godine biti dekanica naše najveće dramske akademije. Navedenu funkciju preuzima od kolege s odsjeka Borne Baletića, u vremenu u kojemu se pred visokoškolske ustanove, pogotovo u umjetničkom području, postavljaju prilično veliki izazovi, od neoliberalnih pritisaka na svjetskoj razini do klerikalnih pritisaka na domaćoj.

  • u rubrici Kultura

LARP između mizoginije i feminizma

'Igranje uloga uživo'? Što je to? Zaboravite, geekovi se ionako kreću unutar jezika sazdanog od anglizama: live action role-playing, u akronimu LARP, zvuči uzbudljivije. Još sedamdesetih javlja se u svijetu, kod nas traje zadnjih dvadesetak godina i iako se svo to vrijeme lagano, koncentričnim krugovima, približava mainstreamu, i dalje u najširoj percepciji prečesto ostaje čudna igrarija za infantilne frikove. Vrlo nepošteno!

LARP je naime, poslušajte samo te riječi, "jako zabavan, kreativan i izazovan hobi koji, kroz uživljavanje u lika i improvizacijsku glumu u određenom settingu, omogućava cijeli raspon iskustava, od površne zabave, preko eskapizma, pa sve do rada na sebi gotovo psihodramskog karaktera", kaže larperica Ivana Delač. "Volim snažna, intenzivna iskustva, a LARP mi pruža upravo tu mogućnost da ih doživim, u uvjetima koji su relativno kontrolirani, ali definitivno sigurniji od stvarnog svijeta".

Kompleksni ženski likovi u drami 'Tri zime' demontiraju našu suvremenost

Domaće uprizorenje dramskog teksta Tri zime Tene Štivičić odmah me zaintrigiralo nakon što ga se već u samim najavama hvalilo kao predstavu koja na scenu nacionalne kazališne kuće donosi priču o četiri generacije žena u obitelji koju gledamo od vremena Kraljevine Jugoslavije do suvremenog trenutka 2011., kada se održava referendum za pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji.

Nagrađivana drama Tri zime premijerno je izvedena još 2014. u londonskom The National Theatru, stoga je teško suditi o različitim redateljskim čitanjima ovog komada od strane britanskog redatelja Howarda Dawiesa i načina na koji ga je postavio Ivica Buljan, ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

  • u rubrici Kultura

Ksenija Marinković: Stereotipi su tu da se ruše

Ksenija Marinković obilježila je hrvatsko glumište u posljednja tri desetljeća. Kompleksne ženske uloge što ih je tumačila u brojnim serijama, filmovima i kazališnim predstavama uglavnom predstavljaju odmak od tragičnih heroina i fatalnih žena koje su za sobom povlačile popularnost i medijsku pozornost generacijama ranije.  Na njenom primjeru možemo vidjeti da je moguće biti traženom domaćom glumicom i bez pojavljivanja na naslovnicama tabloida te javnim događanjima i zabavama koje nemaju veze s kazalištem i filmom.

Rođena je 18. travnja 1966. u Virovitici. Glumu je diplomirala 1988. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 1989. je stalna članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih u kojemu je  sudjelovala u pedesetak predstava. Osim u ZKM-u nastupala je u Glumačkoj družini Histrion (Grička vještica), Teatru ITD (Budi se lijepaGorki, gorki mjesec), Teatru Ulysses na Brijunima (Kralj Lear; HamletPijana noć 1918), u GDK-u Gavella (Ludi daniLedaCloser) te u mnogim nezavisnim kazališnim skupinama. Od jeseni protekle godine dramska je prvakinja zagrebačkog HNK-a.

Subscribe to this RSS feed