Jennifer Lyn Morone: Korporacije skupljaju i zlorabljuju naše podatke

JLM Inc, isječak iz videa "Meeting Minutes" JLM Inc, isječak iz videa "Meeting Minutes"

"Ja sam Jennifer Lyn Morone Inc. i osmislila sam novi poslovni model čija je svrha procijeniti vrijednost pojedinca u odnosu na društvo i na podatke koje ona ili on stvara."                                                     

Tim riječima umjetnica, a sada i korporacija, Jennifer Lyn Morone ukratko opisuje svoj projekt, koji je bio predstavljen u riječkoj galeriji Drugo more u lipnju/srpnju 2017.

Godine 2014. ona se registrirala kao korporacija Jennifer Lyn Morone™ te je istovremeno njena osnivačica, direktorica, dioničarka i proizvod, pri čemu koristi vlastite resurse. Takav model omogućuje joj da zakorači u iduću fazu kapitalizma i pretvori svoje zdravlje, genetiku, osobnost, kvalifikacije, iskustvo, mane i vrline u profit.

U svijetu u kojem sve ima svoju cijenu, ova neobična žena-korporacija pristala je razgovarati s nama bez ikakve novčane naknade; naposljetku, mnoge tvrtke daju besplatne promotivne uzorke da bi privukle potencijalne kupce. To se zove pametno poslovanje!

Ovaj projekt započeo je za vrijeme tvog studija na londonskom Royal College of Art, no prerastao je u nešto puno veće. Što te potaknulo da se baviš ovom temom?

U osnovi, željela sam podići svijest o unovčavanju osobnih podataka putem interneta, nevjerojatnim pravima koja imaju velike korporacije i potencijalno katastrofalnim političkim posljedicama dobrovoljnog, nepromišljenog sudjelovanja u korištenju modernih komunikacijskih tehnologija.

Frustrirana sam i razočarana time kako smo se jednostavno prepustili kao društvo, osobito u SAD-u. Počela sam promatrati naše ponašanje, pitajući se kako se ono mijenja zahvaljujući internetu i korištenju digitalnih tehnologija. Razvila sam zdravu dozu nepovjerenja prema velikim tvrtkama i postala vrlo skeptična prema njihovim uslugama i proizvodima koje svakodnevno koristimo. Motivirale su me i rastuća ekonomska nejednakost te prekarnost rada.

Na drugoj godini studija počela sam razmišljati o tome kako neću moći naći posao poslije studija; bilo mi je teško identificirati vrijednosti koje mogu ponuditi; istovremeno su na vidjelo izašla otkrića Edwarda Snowdena… Sve se to poklopilo i, potaknuta zadatkom kojeg sam dobila na fakultetu, započela sam ovaj projekt.

Snowdenova otkrića usmjerila su pozornost javnosti na pitanje privatnosti, a mene je zaintrigiralo zašto su kompanije toliko zainteresirane za naše podatke. Ako pogledaš situaciju danas – podaci su vrlo vrijedan resurs. Stoga sam pomislila, "Čekaj, ja stvaram podatke koji imaju stvarnu vrijednost. Zašto mi ljudi nemamo koristi od te vrijednosti?" Oni crpe iz nas kao što se nafta crpi iz zemlje. Tehnološki napredak uvijek želi izvući što više; neki od najvećih umova današnjice rade na tome da prokljuve kako dobiti što više podataka. Reklo bi se da su "oni" konačno pronašli savršeni, trajno obnovljivi resurs kojim mogu manipulirati.

Tko su "oni"?

Kada sam proučila koje sve kompanije zarađuju na našim podacima, shvatila sam da su "oni" redom velike korporacije, i to vrlo određeni tip korporacije – tzv. C-corps, registrirane u američkoj saveznoj državi Delaware. To me ponukalo da istražim što su točno korporacije, i otkrila sam da su one pred zakonom osobe te da su se postepeno uspjele izboriti za brojna prava i privilegije.

Stoga mi se činilo logičnim – ako korporacije mogu biti osobe, onda i osobe mogu biti korporacije. Kao što kažem u videu, "ako korporacije mogu zaraditi na informacijama koje ja proizvodim samim time što živim, tada i ja sama mogu na njima zaraditi."

Možeš li nam ukratko reći koje su prednosti bivanja korporacijom (u odnosu na bivanje fizičkom osobom)?

U pravnom i poslovnom žargonu prednosti su "ograničena odgovornost", "porezne olakšice", "subvencije," "stjecanje nekretnina i imovine", "pribavljanje kapitala" i tako dalje.

Međutim, zaista ne volim izraz "prednosti" u ovom kontekstu. Korporacije jednostavno imaju prava koja ne bi smjele imati. Ako kažemo "prednosti", mi zapravo veličamo utaju poreza, preuzimanje vlasništva, izuzetost od odgovornosti za počinjenu štetu, kao i malu skupinu ljudi koji žele biti sve bogatiji pod svaku cijenu, pri čemu se odobrava i psihopatsko ponašanje. Stoga mislim da ovo nisu "prednosti", već neodgovorno i bezobzirno ponašanje koje ne bi trebalo biti dozvoljeno.

Kao korporacija nudiš niz proizvoda i usluga, od bioloških i fizičkih do intelektualnih. Primjerice, prodaješ različite pakete podataka vezanih uz tvoj život (financijske, zdravstvene, karakterne, itd.) i dijamante izrađene od tvoje kose. S druge strane, urin daješ besplatno – barem dok ne poraste potražnja. Što je za tebe najbizarnija ili najviše uznemirujuća stvar koju nudiš?

Ono što mi je najbizarnije i najviše uznemirujuće su sami podaci budući da se u većini slučajeva koriste da bi se nama manipuliralo na ovaj ili onaj način. Mislim da bismo svi trebali biti uznemireni tom činjenicom i truditi se da je promijenimo.

Paketi podataka, Jennifer Lyn Morone

Postoji li još uvijek Jennifer Lyn Morone, fizička osoba?

To je složeno pitanje. Ovisi što točno misliš pod "fizička", "osoba" i "postoji". Ja, Jennifer Lyn Morone, još uvijek koristim to ime u različitim situacijama kao fizička osoba. No to je sada ujedno naziv pravne osobe. Kad kažeš "fizička", misliš li na to da Jennifer Lyn Morone, osoba, skriva određene podatke od javnosti? Kada sam offline i izvan dometa sigurnosnih kamera i drugih oblika nadzora, osjećam da proživljavam privatne trenutke, ali jesu li oni doista privatni – ne mogu biti sigurna.

Korporacija Jennifer Lyn Morone™ i fizička osoba Jennifer Lyn Morone na neki način dijele isti prostor. U moj glavi, one zajedno postoje, razmišljaju i djeluju, ali na papiru nije uvijek tako. Ponekad osjećam distancu prema sebi, teško je to objasniti. Sigurna sam da postojim baš kao što ti vjeruješ da ja postojim. Kao živuće ljudsko biće ja sam još uvijek ovdje. Ako nikad službeno ne ugasim korporaciju, tada će Jennifer Lyn Morone i dalje postojati čak i kada ja više neću.

U videu nosiš preveliki, crni muški sako. Što ta figura predstavlja?

Poslovno odijelo je uniforma izvršnih pozicija – tzv. besmislene pozicije (bullshit jobs). Kada pomislim na korporaciju, prva asocijacija su mi ljudi u odijelima koji nose uokolo papire i razgovaraju o novcu, o više novca – barem na izvršnoj razini. Stoga je za mene oblačenje odijela slično sceni iz filma Aliens kada Sigourney Weaver ulazi u egzoskelet – oblači neprijateljevo odijelo, na neki način, te ga koristi kao štit i oružje. To i ja činim s poslovnim odijelom, koje mi je na leđima učvršćeno štipaljkama (kao što možete vidjeti u videu), što pak simbolizira činjenicu da se zapravo ne uklapam u tu ulogu, odnosno da mi ona ne pristaje.

Ripley u egzoskeletu, Aliens (1986.)

Rođena si i registrirana kao korporacija u SAD-u, ali si studirala i živjela u Europi. Prema tvom iskustvu, kako se ekstremni kapitalizam razlikuje u SAD-u i Europi?

U SAD-u je ekstremni kapitalizam puno više uznapredovao nego u Europi. U SAD-u nema sustava socijalne zaštite, stoga ekstremni oblici kapitalizma bujaju. Ljudi sami sebe brendiraju, smišljaju kako povećati svoju vrijednost, fokusirani su na vlasništvo i "pasivni prihod". Često mi se čini da bogatstvo smatraju vrlinom.  

Javnost još uvijek nije svjesna da se njihovi osobni podaci iskorištavaju i da se na njima zarađuje, niti da, za razliku od Europe, SAD nema zakone koji štite njihove podatke. Samo korporacije mogu zaštititi podatke koje prikupljaju i zatim posjeduju. U Europi (naravno, nije svaka zemlja ista) postoji socijalna zaštita, a građani plaćaju porez jer imaju sustav koji im pruža konkretne usluge, kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb, itd. Zato se nadam da Europa neće krenuti stopama SAD-a.

 

Tekst je objavljen je u sklopu temata 'Rodna prizma za ravnopravnije društvo' koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Zadnja izmjena: 02-11-2017 @ 14:03