Teorijska čitanka: Koja je uloga žena u održivom razvoju?

U svom tekstu Heroine održivog razvoja. Kritička perspektiva na rod i održivi razvoj (PDF), Marianna Szczygielska analizira ulogu žena u održivom razvoju te načine na koje međunarodne organizacije za razvojnu pomoć u zemljama 'trećeg svijeta' promiču globalni neoliberalni poredak.

Održivi razvoj najčešće shvaćamo kao alternativu dominantnom diskursu o razvoju, koji se temelji na ideji linearnog napretka. Održivi razvoj, navodi se u izvještaju "Naša zajednička budućnost" iz 1987. godine, "zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih generacija". Izvještaj je izradila UN-ova Komisija za okoliš i razvoj (poznata i kao Brundtlandova komisija), i od tada je gotovo svaki spomen "razvoja" popraćen pridjevom "održivi".

Hana Selimović: Sam pozorišni čin u sebi sadrži politički angažman

Hana Selimović jedna je od najperspektivnijih srpskih glumica mlađe generacije koja će, nakon pojavljivanja u Elementarnim česticama Ivice Buljana na Dubrovačkim ljetnim igrama 2015. godine, ove godine ponovo zaigrati u hrvatskom teatru. U riječkom HNK Ivan pl. Zajc upravo su u tijeku probe jednog od najvažnijih dramskih komada njemačkog govornog područja čija se premijera očekuje ovog petka.

Nada Beroš: Edukacijom i dijalogom protiv korumpiranosti i nazadnjaštva u društvu

Muzeji suvremene umjetnosti razlikuju se od drugih muzeja po tome što predstavljaju umjetnost koja je na određeni način "buntovnička", koja probija granice u ustaljenoj umjetničkoj praksi i naše razumijevanje toga što umjetnost uopće jest.

Upravo zbog toga pred njima se nalazi paradoksalni zadatak: s jedne strane, baviti se umjetničkim praksama koje se kritički postavljaju prema povijesti umjetnosti, institucijama i stvarnosti općenito, a s druge strane muzealizirati te prakse, odnosno očuvati ih u okviru institucije iz koje žele iskoračiti, čime one gube ili barem "omekšavaju" svoju političku dimenziju.

Željka Jelavić: Muzeji trebaju poticati kritičko mišljenje i neformalno učenje

U proteklih desetak godina došlo je do velikih promjena u muzejima i galerijama diljem svijeta. Dok je u prošlosti posjet muzeju podrazumijevao šetnju kroz postav, popraćenu svojevrsnim osjećajem strahopoštovanja prema izloženim predmetima (koje, naravno, nismo smjeli dirati), danas je prisutna sve veća potreba za okruženjem u kojem posjetiteljica nije tek pasivna promatračica. Muzeji nisu više samo statična skladišta vrijednih predmeta, već i mjesta interakcije i učenja.

Takva promjena, jasno, podrazumijeva i reorganizaciju čitave strukture muzeja kako bi oni uspješno odgovorili na nove zahtjeve i osmislili nove pristupe. U knjizi Muzeji i njihovi posjetitelji (1994.) Eilean Hooper-Greenhill predlaže holistički pristup muzeju kao mediju komunikacije. "Funkcija muzeja kao komunikatora mora biti integrirana s funkcijom repozitorija, a znanje o muzejskim zbirkama mora proizlaziti iz znanja o novim oblicima muzeja, novim načinima odnošenja prema predmetima, novim stavovima prema izložbama i, prije svega, novim odnosima s publikom," navodi Hooper-Greenhill.

Predstavljamo aktivistkinje i umjetnice koje su obilježile 2017. godinu

U opširnom pregledu koji slijedi odabrale smo neke od najinspirativnijih inicijativa i osoba s umjetničke i aktivističke scene koje su obilježile 2017. godinu. I premda je ova godina na ljudsko-pravaškoj sceni bila jedna od najtežih u posljednjem desetljeću, baš usprkos tome trebamo se utjecati pozitivnim snagama i strategijama otpora koje posjedujemo, a kojih nema malo.

Kosjenka Laszlo Klemar: Najmlađi posjetitelji muzeja odlično prihvaćaju eksperimentalne i inovativne programe

Kosjenka Laszlo Klemar trenutno radi kao muzejska pedagoginja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu – vjerojatno najpopularnijem muzeju među djecom, ali i dijelom odraslih.

Završila je studij povijesti umjetnosti i etnologije, a nakon toga poslijediplomski studij medievistike. No, nije se vidjela u znanstvenom polju, već je oduvijek željela raditi u muzeju. Kada joj se otvorila prilika, počela je volontirati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te je ubrzo započela stručno osposobljavanje na pedagoškom odjelu muzeja. Tamo je otkrila neke dimenzije tog posla koje su joj dotada bile nepoznate i shvatila da se upravo u tom području može realizirati.

Insceniranje zločinačkog maskuliniteta

Kao što je primetio likovni kritičar Hal Foster, „opsceno“ ne znači „protiv-scene“, već je to napad na scenu predstavljanja (image-screen). Ova ne-priznata veza opscenog sa scenom je prisutna i u „scenama“ nasilja, bilo da se one odvijaju na filmskom platnu kao inscenacija, ili uživo, u prizorima rata i zlostavljanja, mučenja zarobljenika. Samo nasilje je scenično, ono „čezne“ za scenom kao da na taj način čezne za sopstvenom gledanošću, popularnošću i mogućnošću neke nove reprize.

Žene, šutite i trpite!

Dana 22. veljače 2017. godine, pred sam kraj te hladne večeri, nijedan stanovnik zagrebačkog naselja Volovčica nije mogao zamisliti da će njihov mirni i zelenilom ispunjeni kvart biti predstavljen u hrvatskim medijima kao poprište nečega toliko strašnog da je u kratkom vremenu uspjelo šokirati cijelu državu.

Kristina Krupljan, 19-godišnja djevojka, te je večeri sjedila u automobilu ispred svoje zgrade. Pokraj nje nalazio se njezin bivši partner s kojim su je povezivale godine poznanstva i kompleksnih odnosa. Nakon večere zajedno su se odvezli ispred njezinog doma kako bi još malo popričali. Nekoliko dana prije rekla mu je da želi prekinuti odnos te da je trudna s drugim čovjekom. Ponukan ljubomorom, David Komšić je u jezivom momentu, uz pomoć kuhinjskog noža, Kristini zadao 70 ubodnih rana i 15-ak reznih rana po tijelu i vratu – cijelo vrijeme pritišćući je drugom rukom kako se ne bi mogla micati. Godinama prije toga ju je maltretirao, pratio, otuđivao njezine stvari i prijetio joj.

Alexandros Avranas: Zadatak filma je da natjera ljude da se trgnu i emocionalno angažiraju

Iako se obično uzima za jednog od najistaknutijih predstavnika tzv. grčkog čudnog vala, provokativni redatelj Alexandros Avranas koji je na nedavno završenom 15. Zagreb Film Festivalu predstavio svoj najnoviji film Voli ne voli prikazan u natjecateljskom programu 'Ponovno s nama', odbija se svrstati pod takvu etiketu jer ne vidi baš ništa čudno u svojim filmovima često temeljenim na bizarnim istinitim pričama iz svakodnevice. 

Autanje kao točka konvergencije žanrova u filmu Thelma

Pitanje žanra oduvijek sam smatrala pomalo staromodnim, a takozvanu žanrovsku literaturu promatrala kao drugorazrednu u odnosu na djela koja navodno izmiču žanrovskim odrednicama. Žanrovi su, u polju estetske produkcije, ono što su binarni rodovi u polju rodnih identiteta ili ono što je straight or gay pitanje u polju onih seksualnih, mislila sam.

Subscribe to this RSS feed